100 pješadinaca i 1.000 konjanika (prema Arrianu) 300 pješadinaca (prema Curtius Rufus) 500 pješadinaca (prema Diodorusu Siculusu)
40.000 (prema Curtiusu Rufusu) 47.000 (prema Welmanu) 90.000
(prema Diodorusu Siculusu) 300.000+ zarobljeni (prema Arrianu)[1]
Bitka kod Gaugamele je bila jedna od velikih bitaka antičkog doba i najvažnija bitka Aleksandra Velikog u njegovom pohodu ka osvajanju Perzijskog carstva. Bitka se odigrala 1. oktobra 331. p.n.e. vjerovatno kod Gaugamele, u blizini Mosula, u današnjem Iraku.
Lokacija
Darije III je izabrao otvorenu ravnicu kao mjesto odigravanja bitke, gdje je mogao bolje rasporediti svoju veliku vojsku, ne želeći da se sa protivnikom uhvati u koštac na uskom bojnom polju kao što je bilo u slučaju bitke kod Isa dvije godine ranije, u kojoj nije u potpunosti mogao aktivirati svoju veliku vojsku i gdje je doživio poraz.
Darije je imao poravnate svoje vojnike prije same bitke te je za svojih 200 ratnih kola izabrao najbolje uslove. Međutim, to na kraju i nije bilo najvažnije. Najčešće je prihvaćano mišljenje o lokaciji bitke područje istočno od Mosula, u današnjem sjevernom Iraku. Ovo mjesto odigravanja bitke predložio je Sir Aurel Stein 1938. godine.
Bitka
Početne odredbe
Početni položaji i otvarajući potezi suprostavljenih vojski
Bitka je počela kada su Perzijancima već bili prisutni na bojnom polju. Darije je regrutirao najprobranije konjanike iz svojih istočnih satrapija i iz savezničkih skitskih plemena i rasporedio bojna kola, dok je prije toga po njegovoj naredbi teren očišćen od grmlje i vegetacije kako bi se povećala efikasnost bojnih kola. U svojim redovima je također imao i 15 indijskih slonova podržanih od strane indijskih kola.[2]
Darije se nalazio u sredini okružen svojom najboljom pješadijom, što je bila tradicija među perzijskim vladarima. Sa desne strane su bili: konjica, grčki plaćenici i perzijska konjanička garda. U desni centar su postavljeni: perzijska garda, indijska konjica i mardijski strijelci.
Na oba boka nalazila se konjica.
Makedonci su bili podijeljeni u dvije grupe, desnom stranom je komandovao direktno Aleksandar, a lijevom Parmenion. Uz Aleksandra je bila njegova elitna konjica, Paionianci i grčka lahka konjica. Plaćenička konjica je bila podijeljena u dvije grupe, veterani su bili na strani dok je ostatak ove konjice bio ispred Agriansa i grčkih strijelaca, koji su bili stacionirani pored falangi. Parmenion je bio stacioniran na lijevoj strani sa Tesalijancima, grčkim plaćenicima, i Tračkom konjicom.
Na desnom centru su bili kritski plaćenici. Iza njih su bili Tesalijska konjica pod komandom Filipa i Ahajski plaćenici. Do njihove desne strane je bio drugi dio savezničke grčke konjice.
Reference
^Arrian (1893). Chinnock, E. J., ed. Anabasis Alexandri.
^Hanson, Victor Davies (2007). Carnage and Culture: Landmark Battles in the Rise to Western Power. Anchor Books. ISBN978-0-307-42518-8.
.PNG)
