Coppo di Marcovaldo

Coppo di Marcovaldo
Coppo di Marcovaldo
Rođenje	približno 1225; Firenca, Republika Firenca
Smrt	približno 1276; Siena, Republika Siena
Period	kasna gotika, Italijansko-bizantijsko slikarstvo
Vrsta umjetnosti	slikarstvo
Djela	Madona del Bordone
Utjecali	Bizantijsko slikarstvo

Coppo di Marcovaldo (približno 1225. – približno 1276.) bio je italijanski slikar, te jedna od najeminentnijih ličnosti toskanskog slikarstva iz 13. vijeka. Najvažniji je slikar u Firenci prije dolaska Cimabuea i jedan je od rijetkih majstora iz 13. vijeka čije je ime poznato. Slikao je u italijansko-bizantijskom stilu, a bio je aktivan sredinom 13 vijeka, čije je objedinjavanje italijanskog i bizantijskog stila imalo veliki utjecaj na potonje generacije italijanskih umjetnika. On je u bizantijsku slikarsku tradiciju unio novu čvrstinu i humanost, kao na primjeru predstavljanja Madone sa glavom nagnutom prema malom Isusu. Zajedno sa Guidom da Sienom, a malo kasnije i Ducciom svrstava se u osnivače sijenske škole.^[1]

Biografija i umjetničko stvaralaštvo

Coppo di Marcovaldo je jedan od najpoznatijih umjetnika duecenta i prvi je firentinski umjetnik čije su ime i djela dobro dokumentovani.^[2] Jedno od njegovih najranijih spominjanja nalazi se u Knjizi Montapertija, gdje je njegovo ime navedeno među firentinskim vojnicima tokom rata sa Sienom, koji je završen u bici kod Montapertija 4. septembra 1260. godine.^[3] Mnogi historičari spekulišu da je Coppo bio zarobljen od strane Sijenaca gdje je potom držan u bazilici Santa Maria dei Servi. Ovdje je 1261. godine naslikao svoje najpoznatije djelo Madona del Bordone za fratarski red servita. Pretpostavlja se da je bio ratni zarobljenik, ali postavlja se pitanje zašto je firentinskom umjetniku zatraženo da naslika tako važnu sijensku sliku. Mora se pretpostaviti da je Coppo već u to vrijeme bio dobro poznat i visoko cijenjen, jer su vlasti grada Siene naručili izradu ove slike u samo godinu dana nakon krvavog sukoba s Firencom. Zbog ovog prisustva u Sieni u prošlosti je pogrešno shvaćeno da Coppo di Marcovaldo pripada sijenskoj školi.^[4] Učestvovao je u nesvakidašnjem mozaičkom ukrašavanju Firentinske krstionice kreirajući nekoliko mozaika. Vizionarski "Konačni sud" mu je dodijeljen, posebno dio koji se tiče mozaičkog prikaza pakla, koji potječe između 1260 - 1270 godine. Prisutnost obojenih pozadina primijenjenih na pruge posebno podsjeća na Coppov stil. Sa ikonografske tačke gledišta, izuzetno bogat mozaik je nesumnjivo inovativan i svakako spada među remek-djela 13. vijeka. Firentinski pjesnik Dante Alighieri je vjerovatno bio nadahnut ovom vizijom za opis nekih scena u paklu. Dokumentirano je da je već u julu 1265. godini boravio u Pistoji, gdje mu je plaćeno 32 lire za unutrašnje dekoracije i 30 soldi za pozlate u tamošnjoj kapeli San Jacopo. Između 1265. i 1276. godine u nekoliko navrata radio je u katedrali u tom gradu. Kasnije, 1274. godine, Coppu se u Pistoji pridružio njegov sin Salerno, koji je isto tako bio slikar. Njih dvojica se pominju u dokumentima koji se odnose na narudžbu za izradu raspela i dva panela, na prvom je prikazana Madona, a drugom, sveti Ivan.^[5] Na osnovu ovih djela, Coppu su pripisane i druge slike, posebno "Bogorodica s djetetom" postavljenim u katedralnom muzeju u Orvietu i "Raspeće" u Pinakoteci u San Gimignanu.^[1] "Raspeće" koje je uradio zajedno sa svojim sinom i gdje su još uvijek opstali mnogi bizantijski elementi, predstavlja jedan od zrelijih primjera iz njegove karijere.^[6] Vjeruje se da je Coppo di Marcovaldo posljednje dane svog života proveo u Pistoi, iako su podaci koji se odnose na datum i mjesto njegove smrti i dalje nepoznati. Međutim, tokom svog života putovao je i radio na raznim unosnim slikarskim i mozaičkim narudžbama, a njegovi sačuvani radovi potvrđuju ovu teoriju. Godine 1276. posljednji dokument o njemu odnosi se na novčanu uplatu za slikanje "solarijuma" iznad oltara i kora katedrale u Pistoji, djelu kojem se kasnije gubi svaki trag.^[5]

Madonna del Bordone

"Madona del Bordone" je jedino njegovo sačuvano dokumentovano djelo i vjeruje se da su njegov potpis i datum još uvijek bili vidljivi na slici 1625. godine.^[7] To je najpoznatije djelo ovog umjetnika, a drveni panel na kojem je slika urađena neobično je velik za to vrijeme, dimenzija 220 cm x 125 cm. Slika prikazuje Madonu s djetetom kako sjede na tronu s visokim naslonom. Madona, s čije obje strane se nalazi po jedan mali anđeo, gleda u posmatrača, iako je njeno tijelo blago okrenuto ulijevo, a glava pognuta prema djetetu. Ona rukama podržava malog Isusa koji u lijevoj ruci drži Knjigu zakona. Danas je Coppo di Marcovaldo široko prihvaćen kao prvi koji je koristio ugaoni tron u predstavljanju Madone s djetetom.^[8] Odjeća, različita od tradicionalnog bizantijskog umjetničkog stila, sjevernog je porijekla i možda je prvi put da se koristi u toskanskom slikarstvu.^[9] U toskanskom slikarstvu se po prvi put vide i brojne ikonografske karakteristike: Djetetove bose ruke i stopala, pokret Madoninog dodira desnog stopala njenog djeteta, pojas djetetove haljine i tkanina na kojoj dijete sjedi povezani su s Hristovim stradanjem i Madonom, teme koje su vrlo važne za mecene iz servitskog fratarskog reda.^[10] Korištena je opsežna pozlata kao i pozadina od zlatnih listića, oboje tipično za sienski stil. Coppo di Marcovaldo je u svom radu koristio metodu tecnica a velatura, prilikom koje bi počeo nanošenjem najčišćih boja, koje su potom bile prekrivene nijansiranim lakovima i glazurama koje su pomagale da izazove osjećaj volumena.^[11] Glave kod oba glavna lika u ovom djelu je naredne 1262. godine naknadno naslikao drugi umjetnik, koji je dodao sfumato stil pod utjecajem Duccia di Buoninsegne. Ovo je bilo moguće otkriti korištenjem rendgenske analize slike, gdje je zahvaljujući očitanom sloju boje ispod potvrđena jedna od istaknutih karakteristika Coppove slike, a to je korištenje blago zasjenjenih, gotovo isprekidanih, pastoznih poteza kistom. Za razliku od koncentrisane i fiksirane apstrakcije savremenih djela poput onih Margaritone d'Arezzoa, u Marcovaldovoj Madonni, mali Isus nježno gleda svoju majku. Ova gesta humanizira njegov božanski status i predstavlja strepnju za Katoličku crkvu, koju simbolizira Bogorodica. Zanimljivi su zlatni detalji na draperiji, koji stvaraju osjećaj volumena tijela ispod odjevnih predmeta. Stav dviju figura u ovom djelu tipičan je za bizantijsko slikarstvo iz tog vremena.^[12]

Stil

Coppo di Marcovaldo je bio vrlo cijenjen firentinski umjetnik koji je često dobivao narudžbe u Sieni, a očigledno je da je tokom svog boravka u tom gradu i studirao, na što sugerira njegova kasnija upotreba uravnoteženijeg prostora, gracioznih poza i gestikulacija, te zanimanja za različite teksture – sve elementi koji potječu iz sijenskog slikarstva.^[13] Također, Coppo je bio pod jakim utjecajem bizantijskog slikarskog stila, koji je karakterizirao njegov naglasak na svjetlu, sjeni i volumenu, koji je u kombinaciji korišten za stvaranje iluzije života.^[14] Kompozicija i stil korišteni u prikazivanju odjeće, kao što se vidi u glomaznom i čvrsto nabranom platnu u njegovom najpoznatijem djelu "Madonna del Bordone", podsjeća na romaničke skulpture figura.^[14] U njegovom djelu "Raspeće" iz Pistoie, krst na kojem je razapet Isus predstavlja dio dinamične priče o Mukama Hristovim. U tim pričama on sa svojim duboko ojađenim i bolnim tijelom podsjeća na rad u bizantijskom stilu ranijeg italijanskog umjetnika Giunta Pisana, koji istovremeno svojom stilskom izradom podsjećaju na bizantijske iluminirane rukopise. Ovaj način slikanja pripada struji već navedenog Giunta Pisana u kojem su uočljivi snažni kontrasti chiaroscura kroz stapanje sjenki i svjetla s vrlo malo nijansi.^[6]

Galerija

"Madona sa djetetom", približno 1265. godine, crkva St. Martino dei Servi, Orvieto
Detаlj mozaika na svodu sa prikazom Hrista pantokratora, druga polovina 13. vijeka, Firentinska krstionica
"Zadnji sud" (detalj sa prikazom pakla), Firentinska krstionica
"Raspeće", tempera i zlato na drvu, dimenzije 296 x 247 cm, Gradski muzej u San Gimignanou
"Legenda o arhanđelu Mihaelu", 1250 - 1260, dimenzije 96 x 122 cm, Muzej sakralne umjetnosti u Firenci
"Madona sa djetetom" (ital. Maestà di Orvieto), približno 1270. godine, dimenzije 238 x 135, tempera i zlato na drvu, Museo dell' Opera del Duomo, Orvieto
"Raspeće" sa pričama iz Pasija Isusa Hrista, tempera na drvenom panelu, Pistoia

Reference

^ ^a ^b "Coppo di Marcovaldo". oxfordreference.com. Pristupljeno 22. 1. 2022.
^ DeWald, Ernest, T. (1961). Italian Painting 1200-1600. New York: Rinehart and Winston. str. 53.
^ Coor-Achenbach, Gertrude (1946). "A Visual Basis for the Documents Relating to Coppo di Marcovaldo and his Son Salerno". Art Bulletin. 28 (4): 233.
^ Coor-Achenbach, Gertrude (1946). "A Visual Basis for the Documents Relating to Coppo di Marcovaldo and his Son Salerno". Art Bulletin. 28 (4): 235.
^ ^a ^b "Coppo di Marcovaldo: Duecento Soldier and Artist ". italianartsociety.org. Pristupljeno 23. 1. 2022.
^ ^a ^b "Coppo di Marcovaldo". artsandculture.google.com. Pristupljeno 23. 1. 2022.
^ Coor, Gertrude (1948). "Coppo di Marcovaldo: His art in relation to the art of his time". Marsyas Studies in the History of Art. 5: 1.
^ Maginnis, Hayden B. J. (1997). Painting in the Age of Giotto: A Historical Reevaluation. University Park, PA: Pennsylvania State University Press. str. 74.
^ Mina, Gianna A. (2000). Coppo di Marcovaldo's Madonna del Bordone: Political statement or profession of faith?. Brookfield: Ashgate Publishing Co. str. 238.
^ Mina, Gianna A. (2000). Coppo di Marcovaldo's Madonna del Bordone: Political statement or profession of faith?. Brookfield: Ashgate Publishing Co. str. 252.
^ Mina, Gianna A. (2000). Coppo di Marcovaldo's Madonna del Bordone: Political statement or profession of faith?. Brookfield: Ashgate Publishing Co. str. 239.
^ "Origins of Medieval Tuscan Painting I. Pietro Cavallini and Cimabue". arsartisticadventureofmankind.wordpress.com. Pristupljeno 23. 1. 2022.
^ Coor, Gertrude (1948). "Coppo di Marcovaldo: His art in relation to the art of his time". Marsyas Studies in the History of Art. 5: 5.
^ ^a ^b Coor, Gertrude (1948). "Coppo di Marcovaldo: His art in relation to the art of his time". Marsyas Studies in the History of Art. 5: 3.