Film prati mladu Elizabetu i njen put do trona nakon smrti njene polusestre Marije I, koja ju je držala u kućnom zatvoru. Elizabetina vladavina nad podijeljenim i bankrotiranim carstvom ocjenjuje se kao slaba i pod prijetnjom je invazije od strane Francuske i Habzburške Španije. Zbog buduće stabilnosti i sigurnosti krune njen savjetnik William Cecil, 1. baron Burghleya (Attenborough) joj savjetuje da se uda; ona ima udvarače kao što su katolički Filip II, kralj Kastilje i Henrik III, kralj Francuske. Međutim, ona umjesto toga započinje aferu sa potpuno nepodobnim erlom od Leicestera Robertom Dudleyem (Fiennes).
Elizabeta se mora suprotstaviti prijetnjama iznutra, kao što je moćni Thomas Howard, Vojvoda od Norfolka, te od garnizona vojske Marije od Guisea stacioniranog u Škotskoj. Ona se također suočava sa urotama iz Rima u režiji pape Pia V. Uz pomoć njenog "špijunskog majstora" Francisa Walsinghama, ona uspijeva suzbiti prijetnje kako unutrašnje tako i vanjske, nemilosrdno pogubljujući zavjerenike. Afera između Elizabete i Roberta na kraju završava i ona odlučuje da se više ne uda za nikoga osim za Englesku. Film se završava sa špicom da je Elizabeta dobila nadimak "Kraljica djevica", i kaže da "je se udala za Englesku", i nakon toga je pokrenuto zlatno doba Engleske Elizabetansko doba.
Njen savjetnik William Cecil, izvještava je o naslijeđenom žalosnom stanju Engleske opterećenom dugovima, porušenom infrastrukturom, neprijateljski raspoloženim susjedima i izdajničkim plemićima zaposlenim u njenoj administraciji, među kojima je najistaknutiji Thomas Howard, vojvoda od Norfolka. Cecil savjetuje Elizabetu da se uda, rodi nasljednika i tako osigura svoju vladavinu. Razočarana sa svojim proscima, Elizabeta odlaže odluku o udaji i nastavlja svoju tajnu vezu sa Lordom Robertom Dudleyem. Cecil naimenuje Francisa Walsinghama, protestanskog prognanika koji se vratio iz Francuske, da bude Elizabetin tjelohranitelj i savjetnik.
Marija od Guisea dovodi dodatnih 4,000 francuskih vojnika u susjednu Škotsku. Iako Elizabeta ne poznaje vojnu strategiju ona naređuje vojni odgovor koji se pokazao katastrofalnim kada su profesionalni francuski vojnici porazili mladu, slabo obučenu englesku vojsku. Walsingham govori Elizabeti da su katolički lordovi i sveštenici namjerno uskraćivali Elizabetinu vojsku sa odgovarajućim vojnicima i iskoristili taj poraz da bi se zalagali za Elizabetino uklanjanje sa trona. Shvatajući dubinu zavjere protiv nje, Elizabeta prihvata uslove Marije od Guisea, o vjenčanju sa njenim nećakom Henrikom III, kraljem Francuske.
Da bi stabilizovala svoju vladavinu i zaliječila vjerske podjele Engleske, Elizabeta predlaže zakon pod nazivom Elizabetanski vjerski dogovor ili Zakon o jedinstvu, koji bi ujedinio engleske kršćane pod Engleskom crkvom i otvorio veze sa Vatikanom. Kao odgovor na usvajanje Zakona, Vatikan šalje jezuitskog svećenika Johna Ballarda u Englesku da pomogne Norfolku i njegovim kohortama u sve rastućoj zavjeri da sruši Elizabetu. Neznajući za urotu, Elizabeta se susreće sa francuskim Henrikom, ali ignoriše njegova udvaranja i prednost daje Lordu Robertu. William Cecil se sukobljava sa Elizabetom zbog njene neodlučnosti u vezi sa vjenčanjem i otkriva joj da je Lord Robert oženjen sa drugom ženom. Elizabeta odbacuje Henrijev prijedlog za brak kada otkriva da je transvestit i sukobljava se sa Lordom Robertom zbog njegovih tajni, raskidajući tako njihovu idiličnu aferu i izbacujući ga iz svoje privatne rezidencije.
Elizabeta preživljava pokušaj atentata, a svi dokazi upućuju da je umiješana Marija od Guisea. Elizabeta šalje Walsinghama da se tajno sastane sa Marijom u Škotskoj, pod izgovorom da još jednom planira da se uda za Henrika. Umjesto toga, Walsingham izvršava atentat na Mariju od Guisea, podstičući tako francusko neprijateljstvo protiv Elizabete. Kada joj William Cecil naređuje da učvrsti odnose sa Španijom, Elizabeta ga izbacuje iz službe, i umjesto toga odlučuje da osnuje svoje vlastite savjetnike.
Walsingham upozorava na još jednu zavjeru da se ubije Elizabeta, na čijem je čelu bio svećenik iz Rima noseći sa sobom pisma o zavjeri. Po Elizabetinom naređenju, Walsingham zarobljava svećenika koji otkriva imena zavjerenika i Vatikanski sporazum kojim bi se Norfolk kandidovao za englesku krunu ako oženi Mariju I, kraljicu Škota. Walsingham hapsi Norfolka i pogubljuje ga zajedno sa svakim zavjerenikom osim Lorda Roberta. Elizabeta poklanja Lordu Robertu život kao podsjetnik sebi samoj da više nikad ne bude zaslijepljena romantikom.
Crpeći božansku inspiraciju, Elizabeta siječe kosu i modelira svoj izgled poput Djevice Marije. Proglašava se udatom za Englesku, i penje se na prijestolje kao "Djevica kraljica".
Kostimografija i snimak kompozicije scene krunisanja zasnovani su na Elizabetinom portretu sa koronacije.
Ovaj portret pod nazivom "Krunisanje Elizabete I od Engleske" korišten je kao osnova za snimanje i kostimCate Blanchett tokom scene krunisanja u filmu. Ovo je kopija sada izgubljenog originala, a autor ove kopije je Nicholas Hilliard
Kritike
Film je dobro primljen od strane kritičara i javnosti, i ima 82% "svježeg" rejtinga na filmskom vebsajtu Rotten Tomatoes na osnovu 60 osvrta filmskih kritičara. Konzenzus sajta glasi: "Nije to obična historijska drama, Elizabeta je bogato, naporno putovanje u srce britanske kraljevske politike a gluma Cate Blanchett je tipično izuzetna."[1]
Elizabeta je ambiciozan film, ali ne uspijeva da na poseban način ispriča priču o kraljici Elizabeti. Nemoguće je održavati sve likove ravnomjerno, a tamna vizuelna kompozicija samo pogoršava stvari. Iako je priča zbunjujuće složena, neki ključni elementi su sjajni. Ne postoji objašnjenje zašto je Marija (Kathy Burke) toliko krvožedna. Što je još važnije, Kapur i scenarista Michael Hirst ne objašnjavaju u potpunosti odbijanje Elizabete da se uda. Film upućuje na činjenicu da Elizabeta mrzi ideju da zavisi od bilo kojeg muškarca i da u određenoj mjeri pokazuje kako se ona poigrava svojim rivalima zabavljajući se sa brojnim ponudama za brak bez prihvatanja bilo koga od njih. Na kraju, ostavljeno nam je da izvučemo zaključak da je Elizabetina privrženost Dudleyu glavni razlog što se ne udaje. Ovo je, u najboljem slučaju, prekomjerno pojednostavljivanje, jer su stvarni Elizabetini razlozi vjerovatno bili mnogo komplikovaniji.
Ono što mora biti uzeto u obzir, ali Elizabeta nam to ne kaže, da su Marija i Elizabeta potekle iz onoga što je sasvim moguće najrasturenija porodica u historiji. Njihov otac je bio Henrik VIII. Marijina majka bila je Henrikova prva žena, Katarina Aragonska, od koje se Henrik rastavio da bi oženio Elizabetinu majku, Ann Boleyn. Činjenica da je Henrik prekinuo s katoličanstvom i osnovao Englesku crkvu, zato što je papa odbio da poništi njegov brak sa Marijinom majkom, možda samo - samo možda - ima veze sa Marijinim fanatičnim progonom protestanata. Henrik je na kraju pogubio i Ann Boleyn, šaljući je na giljotinu.
Elizabeta, koja je jedva imala godinu dana, nije bila omiljena na dvoru sve dok se Henrik nije oženio svojom petom suprugom, Catherine Howard, koja je bila rođakinja Ann. Catherine je bila prva Elizabetina maćeha koja joj je pokazala bilo kakvu dobrotu, a Elizabet je pozvana na dvor gdje je dobila častan položaj. Ipak, samo osamnaest mjeseci kasnije, ista priča se ponovila. Catherine je bila pogubljena na istom mjestu kao i Ann. Nakon smrti samog Henrika nekoliko godina kasnije, njegova posljednja supruga Catherine Parr ponovo se udala, a Elizabeta je nastavila da živi s njom, gdje ju je čekalo još užasa. Ona je gotovo sigurno bila zlostavljana od strane svog očuha sa prećutnom, ako ne i eksplicitnom, saglasnošću njene maćehe. Možemo pretpostaviti da Elizabeta nije odrastala u zdravom okruženju da bi kasnije imala poštovanje prema zasnivanju braka.
Nijedan od ovih događaja i njihov mogući uticaj na psihu Elizabete nisu istraženi, a mogućnost dodavanja dubine u priču je izgubljena. Pošto su motivi nejasni, film jako zavisi od nadmoćne filmske muzike kako bi se postiglo unapređivanje pripovijedanja i podizanja dramatične tenzije. Cate Blanchett pruža izvanredan performans i donosi iznenađujuću sličnost sa mladom Elizabetom, isto kako je opisano u historijskim tekstovima. Međutim, film, koji traje nešto manje od dva sata, trebao je biti produžen da bi se razjasnila urota i dalje razvijali likovi. Elizabeta je samo pristojan triler i neprecizna lekcija iz historije. Ovo je moglo biti remek-djelo.
.jpg)
