Go

Go (碁 ili 囲碁 na japanskom) je najstarija poznata strateška igra na svijetu.

Izmišljen je u Kineskom carstvu prije više od 4.500 godina i vjeruje se da je najstarija društvena igra koja se igra u kontinuitetu do danas.^[1][2][3] Istraživanje iz 2016. koje je sprovelo 75 zemalja članica Međunarodne Go federacije pokazalo je da postoji preko 46 miliona ljudi širom sveta koji znaju kako da igraju Go, i preko 20 miliona trenutnih igrača, od kojih većina živi u istočnoj Aziji.^[4] Danas se ova igra tradicionalno još uvijek igra u Kini gdje se zove weiqi (圍棋/围棋), u Koreji, gdje se zove baduk ili paduk (바둑), i u Japanu, gdje je poznata po nazivu go ili igo. Popularnost igre go raste u cijelom svijetu u posljednjim decenijama. Go ima veoma jednostavna pravila ali istovremeno pruža gotovo neograničen broj mogućih kombinacija i situacija.

Go je igra za dva igrača koji naizmjenično postavljaju svoje figure (crne za jednog i bijele za drugog igrača) na tablu koja se zove goban. Cilj igre je kontrola određenih dijelova table kroz stvaranje takozvanih „teritorija“.

Smatra se da je go nastao prije više od 4000 godina i da ga je izumio imperator Yao ili imerator Shun koji su htjeli ovom igrom razviti stratešku moć kod svojih sinova. Drugi izvori kao izumitelja igre navode roba po imenu U koji je igru zamislio kako njegovom gospodaru ne bi bilo dosadno.

Po legendi o pet kineskih zmajeva, zmajevi Hei-Zi (crni) i Bai-Zi (bijeli) koji su se natjecali u snazi, izmislili su go da bi riješili ovaj problem. Bogovi su onda poslali trećeg zmaja da posmatra partiju kako bi im podnio izvještaj nakon što se partija završi. Njihova pravila su bila potpuno ista kao i današnja, osim što nisu imali pravilo koje zabranjuje vraćanje u prvobitno stanje (kako bi se izbjeglo beskonačno ponavljanje istih poteza) jer su obojica bili besmrtni, pa su imali i neograničeno strpljenje. Tako zmajevi još uvijek igraju svoju partiju a bogovi šalju novog posmatrača svakih hiljadu godina. Trenutno pet zmajeva posmatra igru a šesti bi im se trebao pridružiti za nekoliko godina.

Go je stigao u Koreju u 5. vijeku, da bi se u Japan proširio u 7. vijeku. U Japanu ga je vrlo brzo prihvatilo aristokratsko društvo koje se nalazilo pod kineskim uticajem. U civilnom zakoniku iz 701. godine, aristokratma se eksplicitno dozvoljava igranje goa, dok se to pravo uskraćuje monasima.

Igra go se kasnije počela koristiti u školovanju samuraja kao vježba za vojnu strategiju. Monaski budističke škole ničiren stvaraju prvu go školu: Honinbō.

Ujedinjenjem Japana 1603. godine, go uz podršku vojnika i šoguna Tokugawe ulazi u zlatno doba kada dolazi do nadmetanja između tri nove škole iz kojih su se regrutirali visokopozicionirani državni službenici. Svake godine se organizirao turnir na kojem su vještine ukrštala dva najbolja igrača, uz prisustvo imperatora i šoguna. Ova praksa nastavila se sve do doba restauracije.

Prvi spomeni igre go na Zapadu datiraju iz 18. vijeka iz putopisa putnika, koji su se vraćali s putovanja u Aziju. Jedan od prvih koji je pisao o gou je jezuit Matteo Ricci, dok je prvi članak o igri objavio Gottfried Wilhelm Leibniz 1710. godine. Ipak, popularizacija igre počinje tek krajem 19. vijeka, najprije u Njemačkoj i Austrougarskoj. Prvi klub je osnovan 1895. godine od oficira austrougarske mornarice.

Danas go igra više od 40 miliona ljudi u cijelom svijetu, a od toga je najmanje milion igrača u Evropi.

Prvi go klub u Bosni i Hercegovini osnovan je u Banjaluci 1965. godine. Omladinski go klub Sarajevo osnovan je 1983. godine i radio je u Domu kulture "Vaso Pelagić" na Grbavici.^{[potreban citat]}

Pravila goa su jako jednostavna:

• Crni i Bijeli igraju na tabli (ili gobanu) koji se sastoji od 19 vodoravnih i 19 okomitih linija koje tvore mrežu od 361 polja (odnosno ukrštanja). Svaki igrač ima na raspolaganju neograničen broj žetona (koji se obično nazivaju figure) u svojoj boji. Igra počinje na praznoj tabli, tj. sva polja su prazna;
• Cilj igre je stvaranje teritorija, odnosno grupe praznih ukrštanja koje kontrolira jedan igrač. Na kraju partije, zarobljenici (uzete ili mrtve figure) se postavljaju na ukrštanja u protivničkim teritorijama. Nakon toga se računa 1 poen za svako slobodno ukrštanje (ovo je ustvari samo jedna od tehnika za brojanje - teoretski se svaki zatvorenik i svaki teritorij broje 1 poen). Pobjednik je onaj ko ima više poena;
• Igrači igraju naizmjenično jedan poslije drugog, a počinje Crni. Svaki igrač može postaviti novu figuru u svojoj boji na bilo koje slobodno ukrštanje na tabli;
• Figure koje se nalaze neposredno do drugih se zovu povezane. Grupa je grupa povezanih figura iste boje;
• Figura ili grupa figura ima određen broj praznih ukrštanja koja se nalaze u neposrednoj bliziji. Ova ukrštanja se zovu slobode figure ili grupe. Ukoliko igrač svojim potezom okupira posljednju slobodu jedne figure ili jedne grupe, kaže se da je figura (odnosno grupa) zarobljena i skida se sa table;
• Ako jedan igrač ne može da igra, drugi igrač ima pravo da igra još jednom;
• Ako oba igrača ne mogu igrati, partija se prekida;
• Nakon kraja partije računa se rezultat (skore) svakog igrača: broj ukrštanja koja su okupirana ili potpuno okružena figurama tog igrača. Smatra se da je ukrštanje potpuno okruženo figurama jednog igrača ukoliko prateći sve puteve koji vode od ovog ukrštanja dođemo do figure tog igrača ili do ruba table prije nego što dođemo do figure drugog igrača;
• Pobjednik je igrač koji ima više poena.

U praksi postoje i druga pravila koja su dijelom različita od gorenavedenih pravila. Ipak, sva ove razlike u pravilima ne mijenjaju karakter igre.

• Bosanskohercegovačko go udruženje Arhivirano 10. 12. 2010. na Wayback Machine

Commons ima datoteke na temu: Go