Hadži Sinanova tekija

Hadži Sinanova tekija, (Silahdar Mustafa-paše), nalazi se u općini Stari grad, u Sarajevu, Bosna i Hercegovina.

U strukturi ortodoksnog islama, kao njegova spiritualna dimenzija, naročito su bili zastupljeni dvanaest ortodoksnih derviškh redova: Kaderi, Rifai, Nakšibendi, Mevlevi, Halveti, Bajrami, Šezili, Bedevi, Bektaši, Dessuki, Sadi i Sinani. Svih dvanaest redova potiču iz perioda poslanika i njihovo utemeljenje se veže za ljude bliske poslaniku.

Ima mišljenja da su derviši na prostore Bosne i Hercegovine prvi misionari islama. Prva registrirana ustanova tarikata u Bosni bila je Mevlevijska tekija na Bentbaši iz 1462. godine.

Rad i postojanje derviških redova u Bosni i Hercegovini je oduvijek bilo vezano za instituciju Islamske zajednice. U martu 1952. godine, po odluci Ulema medžlisa u Sarajevu i zaključku Vakufskog sabora u Sarajevu sve postojeće tekije koje su bile aktivne na njihovom području su zatvorene. Početkom osamdesetih godina počelo se sa obnovom rada tekija. Hadži Sinanova tekija u Sarajevu pripada kaderijskom tarikatu. Duhovno centar pripadnika kaderijskog reda jeste Bagdad (Irak), gdje je smještena glavna tekija i turbe osnivača reda Abdul-Kadira Gejlani.

Tekija je podignuta u periodu 1638.–1640. godine, u neposrednoj blizini Sarač Alijine džamije na Vrbanjuši. Tarih (natpis) o gradnji tekije ne postoji. U narodu je prozvana Hadži Sinanova, dok se u službenim dokumentima javlja naziv tekija Silahdar Mustafa-paše. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 15. do 21. marta 2005. godine, donijela je odluku da se Hadži Sinanova (Silahdar Mustafa-paše) tekija sa Sarač Alijinom džamijom i mezarjem uz nju, proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.^[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo, Tina Wik. Nacionalni spomenik čine graditeljska cjelina Hadži Sinanove tekije sa ženskom kućom i dvorišnim zidom koji ih uokviruje; pokretna dobra vezana za Hadži Sinanovu tekiju: obredne kape različitih formi, Šeihovski pojas sa tzv. kamberijom ili tesmilaš, keškulj, muzički instrument - bimbirhalk i vrh koplja sa Kamijine zastave; graditeljska cjelina Sarač Alijine džamije sa pomoćnim objektima uz džamiju, česmom i haremskim zidom i mezarje koje se prostire između Sarač Alijine džamije i Hadži Sinanove tekije.

Tokom XVIII. stoljeća Hadži Sinanova tekija se, između ostalog, koristila i kao prva institucija za prihvatanje i liječenje ljudi sa psihičkim problemima.

U tekiji izučavao se i tasavvuf, čitala i studirala najznačajnija djela naučne i beletrističke književnosti pisane na turskom, arapskom i perzijskom jeziku, a koja su imala određenu etičko-mističnu poruku i sadržinu. Djelomično su se u njoj odvijale aktivnosti Tarikatskog centra, a pred sami rat 1992. godine otpočelo se u tekiji sa serijom predavanja iz područja islamske dogmatike.

Zidovi tekije su oslikani jedinstvenom kaligrafskom dekoracijom pisanom raznim vrstama arapskog pisma tokom XVIII stoljeća.

Graditeljska cjelina Hadži Sinanove tekije je u izuzetno dobrom stanju, obzirom da je nedavno obnovljena.

Sarač Alijina džamija prvi put pominje se 1528. godine. Tarih (natpis) o gradnji džamije ne postoji. O osnivaču džamije se, kako je vidljivo iz samog naslova, zna da je bio sarač. Bila je u dva navrata oštećena, 1697. godine, prilikom provale princa Eugena Savojskog, i 1878. godine, prilikom ulaska Austro-Ugarskih trupa u Sarajevo. Tarih nad ulazom u džamiju govori o njenoj popravci iz 1892. godine.

Pripada jednoprostornim džamijama sa otvorenim trijemom i kamenom munarom. Natkrivena je viševodnim krovom. Džamija ima izduženu kubusnu građevina dimenzija 12,55 x 11,90 m. Visina objekta, mjereno od poda do ravne tavanice, iznosi 5,34 m, a munare zajedno sa alemom oko 27,50 m.

Istorijski arhiv Sarajeva od 1959. godine raspolaže nepotpunom arhivskom građom tekije za period od 1592. do 1945. godine. Građa je pisana na

• turskom, arapskom, perzijskom i bosanskom jeziku, arapskim pismom i latinicom. Može se podijeliti na sljedeće cjeline:
• štampane knjige, 128 knjiga
• rukopisne knjige; 107 knjiga
• fragmenti rukopisa; 115 fragmenata
• dvije kutije arhivskih dokumenata

• Vladislav Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do Austo-Ugarske okupacije, Bosanska Pošta, Sarajevo, 1937.
• Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. Godine
• Alija Bejtić, Alija - Spomenici osmanlijske arhitekture u BiH, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo
• Husref Redžić - Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Veselin Masleša, Sarajevo, 1983.
• Andrej Andrejević, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti, Beograd, 1984.
• Evlija Čelebija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.
• Nedžad Kurto, Sarajevo 1462 -1992, Printing and Publishing House, Sarajevo, 1997.
• Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1998.
• Džemal Čehajić - Derviški redovi u Jugoslovenskim zemljama, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1986.

Portal Bosna i Hercegovina