Hindu se često navodi kao suprotnost urduu, još jednoj standardiziranoj verziji hindustanskog jezika, koji predstavlja službeni jezik Pakistana i nekoliko indijskih saveznih država. Osnovna razlika između dva jezika je u tome da je standardno pismo hindija Devanāgarī, i da mu je rječnik očišćen od perzijskih i arapskih riječi, dok se urdu piše na perzijskom pismu i sadržava veliki broj perzijskih i arapskih riječi. Urdu je ponekad naziv za sve hindustanske dijalekte, osim standardnog jezika.
Govori ga 180.000.000 ljudi u Indiji (1991 UBS)[1]; 106.000 u Nepalu (2001 popis); 361.000 u Južnoafričkoj Republici (2003); 2.200 u Ugandi (1994) gdje su migrirali u ranom 20. vijeku.
