Impresso kultura je kultura starijeg neolita (neolit) između 6500. i 4600. p.n.e, na području cijelog Sredozemlja od Jonskog i Jadranskog mora do Portugala i sjevernog Maroka.[1] Nastala je u sjeverozapadnoj Grčkoj transformacijom iz protosesklo kulture, odakle dolazi na prostor južne Italije te se širi obalama Sredozemnog mora. Ime je dobila prema načinu ukrašavanja keramičkih posuda utiskivanjem.[2]
Duž jadranske obale i na otocima pojavljuje se između 6100 - 5900. p.n.e. Registrovana je na mnogim nalazištima, u pećinama (Jami na Sredi, Vela jama, Gudnja, Markova špilja) ili na otvorenom (Ižula, Smilčić, Crno vrilo, Danilo), a odatle se kultura širila u unutrašnjost kroz Hercegovinu (Ravlića pećina, Zelena pećina, Žukovska pećina u Viru kod Posušja, Vukove njive kod Posušja, Jejinovača kod Berkovića, Čairi u Stocu, Hateljska pećina) sve do središnje Bosne (Obre I) i Crne Gore (Crvena stijena).[3]
U srednjoj, sjevernoj i sjeveroistočnoj Bosni došlo je do susreta Impreso i Starčevačke kulture i nastala je svojevrsna Starčevačka-impresso kultura, potvrđena na lokalitetima Gornja Tuzla i Obre I. Iz ove simbioze u srednjoj Bosni nastala je Kakanjska kultura.[4]
Faze razvoja
Najstarija faza se odlikuje primitivnom izradom, jednostavnim kuglastim oblicima, sa ukrašavanjem keramike po cijeloj površini, bez određenog reda i stila. Prvi nosioci Impreso kulture živjeli su u pećinama, bavili su se lovom i ribolovom.
Razvijenija faza je sa otiscima na keramici koji se grupiraju u cik-cak linije, valovite i druge motive. Pojavljuje se i fina monohromna keramika. Počinje bavljenje poljoprivredom i nastanjivanje dublje u unutrašnjost, uz obale rijeka, birajući staništa pogodna za zemljoradnju i stočarstvo. Počinje domestikacija životinja (ovca).
U posljednjoj fazi, zbog novog načina života grade se i prva naselja sa zemunicama ili nadzemnim objektima od pruća i zemlje. U smilčiću su otkriveni i kružni rovovi oko naselja. Na keramici se kao motiv pojavljuje i spirala, koja će u nasljednoj - danilskoj kulturi postati najbrojniji motiv.[5]
Karakteristike impresso keramike
Proizvodnja keramičkog posuđa je tipično obilježje neolita i predstavlja napredak u odnosu na mezolit u kojem su prisutne samo izrađevine od kremena i kostiju. Ukrašavana je tehnikom utiskivanja tako što bi se u još meku glinu prije pečenja utisnuo prst, nokat ili bilo kakvi drugi zašiljeni koštani ili kremeni predmeti, šuplja trska, puževe kućice i drugo.[6] Jedan od najčešćih predmeta za utiskivanje u primorskim krajevima bila je školjka čančica ili cardium zbog čega se ova kultura naziva i cardium keramika.
Prva impresso keramika izrađivana je od nepročišćene zemlje s mnogo krupnih primjesa kremena i krečnjaka. Bila je slabo pečena i uglavnom nije imala glačanu površinu. Utiskivanje se vršilo bez reda ili stila po cijeloj površini posude.
U drugoj fazi sama keramika je kvalitetnije rađena, s manje primjesa i presvučena je tankim slojem fine razrijeđene gline kako bi bila pogodnija za ukrašavanje. Javlja se i tehnika urezivanja jednostavnijih geometrijskih motiva (paralelne linije, cik-cak linije, trouglovi).
U trećoj fazi javljaju se motivi, a dijelovi posuda presvlače se crvenom bojom
Najčešći oblici su kuglaste i polukuglaste zdjele te duboki jajoliki lonci, a ornamentalni motivi vrlo su jednostavni (cik-cak crte, vučji zub i sl.).
