Posljednjih 140 km čini dio granice između Slovačke i Mađarske (s izuzetkom kod Šahyja, gdje teče kroz Slovačku 30 km). Posljednjih 20 kilometara Ipeľ u polukrugu teče oko gorja Börzsöny prije nego što se ulije u Dunav kod Chľabe i Szoba.
U prošlosti je bilo 47 mostova bilo koje vrste preko rijeke na dijelu između Ipolytarnóca i ušća. Gotovo su svi oštećeni ili uništeni tokom Drugog svjetskog rata. Od 2004. na ovoj dionici bilo je 12 mostova, od kojih samo četiri na državnoj granici. Najvažniji su željeznički most na pruziBratislava – Budimpešta, cestovni most u Šahyju na putu 1. klase 66 (E 77) i most između naselja Slovenské Ďarmoty i Balassagyarmata. Na pojedinim mjestima, uglavnom na lokacijama nekadašnjih mostova, danas postoje pješački mostovi.
Nakon što su se i Slovačka i Mađarska pridružile Evropskoj uniji 2004, izgrađeni su novi mostovi na graničnom dijelu, uključujući jedan između Rároša i Ráróspuszte (otvoren u decembru 2011) i drugi most između Peťova i Pösténypuszte.[3]
Reference
^Pohl, Walter (1980). "Die Gepiden und die Gentes an der mittleren Donau nach dem Zerfall des Attilareiches". u Wolfram, Herwig; Daim, Falko (ured.). Die Völker an der mittleren und unteren Donau im fünften und sechsten Jahrhundert. Berichte des Symposions der Kommission für Frühmitel-lalterforschung 24. bis 27. Oktober 1978, Stift Zwettl, Niederösterreich (jezik: njemački). Beč: Komisija za istraživanje ranog srednjeg vijeka, Austrijska akademija nauka. str. 239–305, page 266. ISBN978-3-7001-0353-0.