Korni grupa je bila jugoslavenskarok grupa iz Beograda, poznata i kao Kornelijani, ime koje su koristili tokom kratkotrajnog uspjeha na međunarodnom tržištu. Osnovana je 1968. godine, a bila je jedna od prvih jugoslavenskih rok grupa koja je postigla veliku popularnost i prva jugoslavenska supergrupa. Korni Grupa se smatra jednim od najistaknutijih i najutjecajnijih muzičkih sastava u historiji rok muzike u Jugoslaviji.
Od početka svoje karijere, ovaj sastav je razvio dvosmjeran muzički razvoj: jedan koji se sastojao od komercijalne pop rok muzike usmjerene na popularnost, a drugi, umjetnički pod utjecajem progresivnog rok zvuka pomiješanog sa utjecajima psihodelije, folka, jazza i simfo rok muzike. Ovaj muzički sastav je vodio klavijaturist Kornelije Kovač, koji je s basistom Bojanom Hreljcem i bubnjarom Vladimirom Furdujem i gitaristom Veliborom Kaclom osnovao muzički sastav. Nakon što je promijenio nekoliko pjevača, Miroslavu Kojadinović, Dušana Prelevića i Dalibora Bruna, te objavio nekoliko singlova, pjevač ove grupe postao je Dado Topić koji je sa sobom poveo svog bivšeg kolegu iz sastava Josipa Bočeka kao zamjenu za Kacla. Postava je snimila vrijedan muzički materijal za album, objavljen posthumno 1971. godine, prije Topićevog odlaska. Njegova zamjena bio je Zdravko Čolić koji je nakon šest mjeseci ustupio mjesto Zlatku Pejakoviću.
Sa Pejakovićem Korni grupa je snimila svoj istoimeni debitantski album, prvi cjelovečernji rok album u SR Srbiji i četvrti u Jugoslaviji i drugi album Not an Ordinary Life na engleskom jeziku, pod imenom Kornelyans. Korni grupa je također nastupila na Pjesmi Evrovizije 1974. godine dostigavši 12. mjesto, zahvaljujući kojem je, uz mali uspjeh drugog albuma, grupa odlučila da prestane sa muzičkim djelovanjem. Održali su dva oproštajna koncerta u novosadskomStudiju M i raspali se 1. decembra 1974. godine. Dio snimaka sa koncerata objavljen je na posthumnom kompilacijskom albumu Mrtvo more, prvom dvostrukom albumu u historiji jugoslavenske rok muzike. Nakon razlaza, članovi grupe nastavili su karijeru kao studijski muzičari, producenti i sa solističkim nastupima. Ponovo su se okupili 1987. godine sa Dadom Topićem kao pjevačem za dva nastupa, u Zagrebu i Beogradu.
Historija
Rane godine (1968–69)
Napustivši sarajevsku grupu Indexi 1968. godine, klavijaturista Kornelije "Bata" Kovač vratio se u Beograd i nakon susreta s basistom Bojanom Hreljcem, bivšim članom u to vrijeme rasformirane grupe Elipse, njih dvojica odlučili su osnovati novu muzičku grupu. Pozvali su bubnjara Vladimira "Furdu" Furduja, Hreljčevog bivšeg kolegu iz grupe Elipse i gitaristu Velibora "Borku" Kacla iz nedavno rasformiranih Zlatnih dečaka. Korni Grupa upotpunila je svoj sastav dolaskom pjevačice Miroslave "Seke" Kojadinović u septembru 1968. godine.
Ovaj događaj dobio je značajnu medijsku pokrivenost jer su članovi bili poznate javne ličnosti zbog svog prethodnog rada, a samim tim i grupa je postala prva jugoslavenska supergrupa. Svoj prvi koncertni nastup u beogradskom Domu sindikata imali su tokom ceremonije dodjele nagrada za sportiste godine. Nastupili su na sceni sa dva go-go plesača koji su izveli nekoliko vlastitih pjesama koje su napisali tokom proba u Hreljčevoj garaži i obradu pjesme "If You Go Away" u kojoj je grupa koristila zvukove mora sviranim na magnetofonu smještenom u klaviru. Ovaj nastup im je pružio pažnju javnosti i mogućnosti da uživo nastupaju na brojnim mjestima u Beogradu.
Jedna od takvih predstava bila je u beogradskom Domu omladine, gdje su tokom predstave održali konceptualni multimedijalni performans sa slikarom Rašom Trkuljom, dok su balerine bile zatvorene u raznobojne plastične cilindre koji bi im zamutili siluete tokom plesa. Glumci su izvodili skečeve poput prašenja klavira ili skica Dame sa psom u kojoj bi dama u prvom dijelu predstave šetala muškarca na povodcu, a u drugom dijelu muškarac koji šeta damu.[1] Korni grupa je također bila pozvana da nastupi u emisiji Radio BeogradaStudio VI vam pruža šansu, međutim, Kojadinović je odbila da pjeva, pa je za nastup grupe u emisiji Kornelije Kovač bio glavni pjevač.[2] Razlog njenog odbijanja bio je odabir pjesama za nastup, među kojima je bila i pop pjesma "Marijan", prvu pjesmu koju je Kovač napisao zajedno s grupom, a koja joj se nije svidjela zbog velikog utjecaja underground muzike iz 1960-ih, posebno Julie Driscoll, čiju je verziju "Season of the Witch" Korni grupa izvodila u to vrijeme.[1] Budući da je ostatak grupe stao na Kovačevu stranu, Kojadinović je isključena iz grupe, nakon čega je započela kratku solo karijeru, pustivši nekoliko pjevača prije nego što je postala advokatica.[2]
Dušan "Prele" Prelević, poznat u to vrijeme po Beogradu po istaknutom ritam i bluesu i soul pjevačkom stilu i razuzdanom načinu života, postao je novi pjevač Korni grupe.[1] U to vrijeme na Kornelija Kovača je utjecao novi muzički stil progresivnog rocka, ali je zbog neodobravanja publike i kritičara prema toj vrsti muzike napisao pop orijentiranu pjesmu "Cigu-ligu" koju je Korni grupa izvela na festivalu Jugovizija 1968. godine u Zagrebu, takmičenju za jugoslavenskog predstavnika za takmičenje za Pjesmu Evrovizije. Prelević je pijan stigao na nastup što je dovelo do prepirke s Kovačem koja se završila odlukom da napusti grupu.[2] Ipak, Korni grupa je 1969. godine objavila svoj debitantski singl "Cigu-ligu", sa pjesmama "Čovek i pas" na B-strani, sa Prelevićem kao pjevačem. Kasnije je Prelević snimio ovu pjesmu na njegovom solo albumu Ja, Prele, objavljenom 1996. godine. Napuštajući Korni grupu, Prelević se pojavio u kultnoj jugoslavenskoj adaptaciji mjuzikla Hair iz 1969. godine, a snimio je i studijski album sa progresivnom rock grupom Opus, te singl s Oliverom Mandićem. Snimio je i nekoliko samostalnih albuma, a bio je posvećen svojoj književnoj i novinarskoj karijeri.[1] U 58. godini života Prelević je umro u Beogradu nakon duge bolesti, 28. jula 2007. godine.[3]
Novi pjevač Korni Grupe postao je Dalibor Brun iz Rijeke, bivši član grupa Uragani i Boemi, s kojima je Korni grupa snimila svoje prve hitove "Magična ruka", "Sonata" i "Džum-ram".[2] S Brunom, koji je njegovao tipično imidž festivalskog pjevača i rock pjevački stil, uspjeli su održati dvostruku karijeru - izmjenjujući se kao festivalski sastav koji izvodi komercijalne pop rock pjesme s jedne strane i progresivni rock sastav prateći trenutna rock muzička kretanja u svijetu s druge strane.[1] S narodnom pjesmom "Pastir i cvet" pojavili su se na festivalu Singing Europe u Holandiji osvojivši nagradu za najoriginalniji sastav, uprkos tome što su bili u konkurenciji s drugim izvođačima kao što su Wallace Collection i Olivia Newton-John. Pjesma je objavljena na singl ploči tokom 1969. godine od strane PGP RTB, sa "Ako budeš sama" na B strani, a sadrži balkanske narodne instrumente šargiju, tarabuku i frulu. Ovo je međutim bilo posljednje snimanje s Daliborom Brunom jer je, postajući manje oduševljen radom u ovom sastavu, odlučio ih je napustiti. Napustivši Korni grupu, Brun je započeo uspješnu karijeru kao pop pjevač.[2]
Korni grupa sa Dadom Topićem (1969 - 71)
Nakon Brunovog odlaska, zahvaljujući međusobnom prijateljstvu s Lokicom Stefanovićem, novi pjevač Korni grupe postao je Dado Topić, bivši član osječkog sastava Dinamiti, s kojim su se pojavili na opatijskom festivalu izvodeći pjesmu "Djevojčice mala", koja je objavljena na singlu zajedno s pjesmom "Priča se" kvarteta 4M. S Topićem, Korni grupa je održala prvi samostalni koncert u Beogradu 6. novembra 1969. godine u Domu omladine, a koncert je nosio naziv "Uz malu pomoć naših frendova". Ubrzo nakon toga, Kacl je napustio sastav i povukao se iz muzike, poginuvši u saobraćajnoj nesreći u maju 1984. godine. Zamijenio ga je Josip Boček, Topićev bivši kolega iz grupe Dinamiti, koji je u to vrijeme svirao u svojoj grupi Boček i Tri. Nova postava počela je da radi na sopstvenoj viziji progresivne muzike, snimajući pjesme "Jedna žena", "Prvo svetlo u kući broj 4", koje su zajedno napisali Topić i Kovač, [26] klasičnom muzikom nadahnuta "Etida" i "Žena je luka a čovek brod.[2]
Nastupom sa pjesmom "Jedna žena" na zagrebačkom muzičkom festivalu 1970. godine, Korni grupa je osvojila i nagradu publike i žirija za najbolju pjesmu.[1] Sastav je nastavio snimanje komercijalnog muzičkog materijala snimanjem pjesme "Bube", izuzetno uspješne tematske pjesme za film Miše RadivojevićaBube u glavi, [29] objavljenim na singlu sa "Neko spava pored mene" na B-strani, kao i "Trla baba lan", te "Slika", napisane u saradnji sa tada anonimnim autorom Ljubom Ninkovićem, nastavljajući dvostruku muzičku karijeru. [30] Korni grupa je 1971. godine snimila pjesmu "1941." na stihove Branka Ćopića s Josipom Lisac kao gostujućom vokalisticom.[2] Materijal je snimljen kao zvučni zapis za televizijsku emisiju 1941. godine, za koju je Momo Kapor uradio mizanscenu u režiji Jovana Ristića.[1] Nakon toga, sastav je proveo mjesec dana u Parizu, svirajući na modnoj reviji koja je predstavila liniju odjeće "Prokleta Jerina" modnog dizajnera Aleksandra Joksimovića. Na reviji članovi ovog muzičkog sastava upoznali producenta Alana Mila iz izdavačke kuće Barclay.
Međutim, vođen vlastitim ambicijama, Dado Topić je napustio sastav da bi osnovao Time, progresivnu rock i jazz fusion grupu koja će također steći popularnost u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.
Topića je u septembru 1971. zamijenio bivši pjevač Ambasadora Zdravko Čolić.[2] Mladi pjevač sa više festivalskog šlager senzibiliteta, dvadesetogodišnji Čolić odmah je pokazao nelagodu sa dobro utvrđenom sklonošću Korni grupe ka muzičkom eksperimentisanju.
Čak ni njegovi scenski pokreti i pjevački stil nisu se uklapali u progresivni aspekt sastava i njihov muzički izraz.[1] Čolić je tako ostao u Korni grupi samo šest mjeseci, snimajući tri pjesme - "Gospa Mica-gazdarica", "Kukavica" i "Pogledaj u nebo", prije povratka u Sarajevo s ciljem da započne solo karijeru sa kojom će krajem 1970-ih postati jednim od najpopularnijih i komercijalno najuspješnijih pjevača u bivšoj Jugoslaviji.[2] Tokom Čolićevog kratkog boravka, Korni grupa snimila je televizijski specijal u režiji Jovana Ristića, koji sadrži pjesme s komercijalnog repertoara ovog sastava.[1]
Korni grupa sa Zlatkom Pejakovićem (1972 - 74)
Početkom 1972. godine bivši član grupa Lavine, Zlatni akordi i Had Zlatko Pejaković postao je novi pjevač ovog muzičkog sastava, a s Pejakovićem Korni grupa je snimila svoj prvi LP album pod nazivom Korni Grupa. U vrijeme izdavanja albuma, Korni grupa je bila jedna od četiri bivša jugoslavenska rock sastava s LP albumom (Grupa 220, Žeteoci i Time su ostala tri), jer su se na muzičkoj sceni u to vrijeme uglavnom snimale singl ploče. Na albumu su se našle složene pjesme poput: "Put na Istok", "Bezglave Ja Ha horde", "Moj bol", "Glas sa obale boja "." Glas sa obale boja ". Nakon izdavanja albuma sastav se pojavio na Zagrebačkom muzičkom festivalu i osvojio drugo mjesto izvođenjem pjesme" Kosovka devojka", kao i nastup na Montreux Jazz Festivalu 1972. godine, na kojem su se kao svirači uživo pojavili Mića Marković na saksofonu i član sastava Mladi Levi Petar Ugrin na violini i trubi.[2] U međuvremenu, Korni grupa je snimila prvu jugoslavensku televizijsku emisiju u boji pod nazivom Put za istok, a urednik je bio Jovan Ristić i režiser Dejan Karaklajić.[1]
Krajem 1973. godine Korni grupa je snimila progresivni rock album na engleskom jeziku Not a Ordinary Life, koji su izdali pod nazivom The Kornelyans preko italijanske izdavačke kuće Ricordi. Album je prodan bez velike komercijalne promocije u deset hiljada primjeraka,[2] s licencom za izdanje albuma koja se prodaje Jugoslaviji, Japanu, Izraelu i nekoliko južnoameričkih zemalja. Album je producirao Carlo Alberto Rossi, poznati italijanski producent i kompozitor, koji je sarađivao s italijanskim progresivnim sastavima tog vremena kao Premiata Forneria Marconi, Banco del Mutuo Soccorso i Area.[1] Na jugoslavenskoj muzičkoj sceni Korni grupa je postigla izuzetan uspjeh s pjesmama poput: "Oj, dodole", "Ivo Lola", s tekstom zasnovanim na posljednjem pismu Ive Lole Ribara, "Znam za kim zvono zvoni", sa gostujućom pjevačicom Ditkom Haberl, "Divlje jagode","Miris", s tekstovima iz soneta Parfum exotique (Egzotični parfem) Charlesa Baudelairea, i "Praštanje", s tekstom pjesnika Brane Crnčevića koji je u to vrijeme smatran disidentom.[2]
U proljeće 1974. godine osvojili su prvo mjesto na Opatijskom festivalu s pjesmom "Moja generacija" i predstavljali su Jugoslaviju na Eurosongu 1974. u britanskom Brightonu, na kojem je prvo mjesto osvojila ABBA, s kojom je Korni grupa dijelila isti ormar za garderobu.[1] Singl sa pjesmom "Moja generacija" na engleskom jeziku i skraćenom verzijom "Jednoj ženi" objavljen je u Italiji. Iste godine muzički časopis Music Week proglasio je Korni grupu jugoslavenskim muzičkim sastavom godine. Međutim, razočaran malim uspjehom Korni grupe sa albumom Not an Ordinary Life i 12. mjestom osvojenim na Eurosongu, Kornelije Kovač je odlučio raspustiti grupu. Održali su dva oproštajna koncerta u Studiju M u Novom Sadu 24. novembra, a dio snimaka sa koncerata objavljen je na prvom bivšem jugoslavenskom dvostrukom albumu Mrtvo more. Na jednoj ploči nalazili su se njihovi singlovi, koji su predstavljali komercijalnu i više pop orijentisanu stranu Korni grupe, dok su na drugoj bile koncertne snimke pjesama "Put za Istok", "Čovek sa belom zastavom" i "Blues" ", predstavljajući progresivnu stranu njihove muzičke karijere. Ovaj muzički sastav se službeno raspao 1. decembra 1974.[2]
Razlaz, ponovno okupljanje 1987. godine
Nakon razlaza Korni grupe, Kornelije Kovač je započeo uspješnu kompozitorsku karijeru, Zlatko Pejaković se okrenuo pop muzici, Josip Boček i Hreljac postali su studijski muzičari, a Vladimir Furduj je nastavio jazz muzičku karijeru. Na albumu Randevu s muzikom 1977. godine, na živim albumima različitih umjetnika, nalaze se pjesme Korni grupe "I ne tako običan život" i "Jedna žena" snimljena u Novom Sadu sa oproštajnih koncerata, koji ranije nisu objavljeni. Iste godine Kovač je pokrenuo osnivanje supergrupe K2 (koju ne treba zamijeniti s dvojcem iz 1990-ih koji su činile Kovačeve kćeri) u kojem su trebali biti Josip Boček, Dado Topić, Sloba Marković, Čarli Novak i Ratko Divjak, ali nikada nije nastao uglavnom zbog Topićevog oklijevanja. Godine 1979. snimaju pjesmu pod nazivom 1941. koja je objavljena na posthumnom studijskom albumu.
U maju 1987. godine, Korni grupu, koju su činili Kovač, Furduj, Hreljac, Boček i Dado Topić kao glavni pjevač nastupili su zajedno s Indexima, Time, YU grupom, Dragom Mlinarecom i R.M. Točak Band, na koncertu Legende YU Rocka u organizaciji Radija 101 u zagrebačkom Domu sportova. U junu iste godine, isti muzički sastavi nastupali su u beogradskom Sava Centru. Pjesma "Jedna žena", snimljena na koncertu u Zagrebu, pojavila se na dvostrukom koncertnom albumu različitih umjetnika Legende YU Rocka, koji je iste godine objavila izdavačka kuća Jugoton.[2]
Nakon 1987. godine
Izdavačka kuća PGP RTS je 1994. godine objavila kompilacijski album sa različitim muzičkim izvođačima pod nazivom YU Retrospektiva na kojoj se pojavila ranije neobjavljena pjesma „Prvo svetlo u kući broj 4“. Godine 1996. pjesma je objavljena na kompilacijskom albumu Korni grupe pod nazivom "Prvo svetlo neobičnog života", s odabirom pjesama s njihovog progresivnog repertoara. Iste godine Kornelije Kovač je objavio kompilacijski album "Moja generacija" koji se sastoji od snimaka njegovih pjesama korištenih u televizijskoj emisiji Zučna viljuška, među kojima su i obrade pjesama Korni grupe "Moja generacija" Filipa Žmahera, "Sonata" Zorana Šandorova, "Oj, dodole" Del Arno Banda i "Jagode i maline" Van Gogha.
Godine 2005., na trostrukom kompilacijskom albumu "Ne tako običan život", koji je izdao PGP RTS, nalaze se prikupljeni singlovi, snimci iz njihove progresivne muzičke faze, snimak "Jedna žena" s koncerta nakon ponovnog okupljanja 1987. godine i prethodno neobjavljena verzija pjesme "Kosovka devojka" sa Kovačem kao glavnim pjevačem.[2] Vladimir Furduj je 2015. godine umro u Beogradu u 70-oj godini života.[4]
Niz izvođača obrađivalo je pjesme Korni grupe: Jugoslovenska jazz/funk grupa Ansambl Saše Subote obradila je pjesmu "Ivo Lola" u produženoj predstavi Mikado iz 1976. godine, objavljenoj za sovjetsko tržište.[8] Pjesmu je 2010. godine remiksirao srbijanski projekat Laura 2000. godine na njihovom debitantskom studijskom albumu ... pobiću se zadnji put da vidim da l' sam star.[9] Glumac Milorad Mandić "Manda" obradio je pjesmu "Trla baba lan" na svom istoimenom muzičkom albumu za djecu iz 1991. godine.[10] Rok sastav Električni orgazam snimio je obradu pjesme "Magična ruka" objavljenu na njihovom akustičnom albumu Živo i akustično iz 1996. godine.[11] U muzici za emisiju Zlatna viljuška Radio televizije Srbije predstavljene su obrade pjesama Korni grupe "Moja generacija" Filipa Žmahera, "Sonata" Zorana Šandorova, "Oj, dodole" Del Arno Banda i "Jagode i maline" od Van Gogha, sve na kompilacijskom albumu Kornelija Kovača pod nazivom Moja generacija.[12] Klavijaturista iz grupe Bajaga i Instruktori Saša Lokner snimio je instrumentalnu verziju pjesme "Put za istok", koja sama po sebi sadrži uzorak pjesme Korni grupe "Zemlja", objavljene na njegovom solo albumu Evropa Elektro Express 2003. godine.[13]
Na listi Rock Express Top 100 jugosaovenskih rok pjesama svih vremena, objavljenoj 2000. godine, našle su se dvije pjesme Korni Grupe: "Put za istok" (anketirana na 44. mjestu) i "Jedna žena" (anketirana na 67. mjestu).[15] Godine 2011., slušaoci Radija 202 anketirali su pjesmu "Etida", jednu od 60 najvećih pjesama koje je PGP-RTB/PGP-RTS objavio tokom šezdeset godina postojanja ove izdavačke kuće.
Tekstovi pjesama "Put za istok", "Moj bol" i "Jedna žena" predstavljeni su u knjizi Petra Janjatovića Pesme bratstva, detinjstva i potomstva: Antologija ex YU rok poezije 1967 - 2007.[16]
