Nil je najduža rijeka u Africi s dužinom od 6.650 km i historijski se smatrala najdužom rijekom na svijetu,[1][2] iako je to osporeno istraživanjem koje sugeriše da je rijeka Amazon nešto duža.[3][4]. Od najdužih svjetskih rijeka Nil ima najmanji godišnjim protokom u kubnim metrima vode.[5]
Nil ima veliki značaj za države kroz koje protiče a pogotovo za Egipat jer gledajući kroz historiju prva organizovana država i civilizacija u ovom dijelu svijeta je nastala upravo u dolini ove velike rijeke. Nil ima dvije velike pritoke Bijeli i Plavi Nil. Bijeli Nil se tradicionalno smatra glavnim potokom. Međutim, Plavi Nil je izvor većine vode nizvodno Nila, koji sadrži 80% vode i mulja. Bijeli Nil je duži i izvire u području Velikih jezera. Počinje na jezeru Viktorija i teče kroz Ugandu i Južni Sudan. Plavi Nil počinje na jezeru Tana u Etiopiji[6] i uliva se u Sudan sa jugoistoka. Dvije rijeke se sastaju u sudanskom glavnom gradu Kartumu.[7] Glavni izvor je rijeka Kagera. Igrao je važnu ulogu u životu starih egipćana. Prva hidrocentrala napravljena je 1954. godine.
Sjeverni dio rijeke teče na sjever gotovo u potpunosti kroz Nubijsku pustinju do Kaira i njegove velike delte, a rijeka se ulijeva u Sredozemno more kod Aleksandrije. Egipatska civilizacija i sudanska kraljevstva su od davnina ovisili o rijeci i njenim godišnjim poplavama. Većina stanovništva i gradova Egipta leže duž onih dijelova doline Nila sjeverno od Asuanske brane. Gotovo svi kulturno-historijski lokaliteti starog Egipta su se razvili i nalaze se duž obala rijeka. Nil je, sa Ronom i Poom, jedna od tri mediteranske rijeke s najvećim protokom vode.[10]
Tokovi
Sa ukupnom dužinom od oko 6.650 km između regije Viktorijinog jezera i Sredozemnog mora, Nil je među najdužim rijekama na Zemlji. Sliv Nila pokriva 3.254.555 kvadratnih kilometara, oko 10% površine Afrike.[11] Međutim, u poređenju sa drugim velikim rijekama, Nil nosi malo vode (5% rijeke Kongo, na primjer).[12] Sliv Nila je složen i zbog toga, protok u bilo kojoj tački duž glavnog toka zavisi od mnogih faktora uključujući vremenske prilike, skretanja, isparavanje i evapotranspiraciju, i protok podzemnih voda.
Uzvodno od Kartuma (na jugu), rijeka je poznata kao Bijeli Nil, termin koji se također koristi u ograničenom smislu da opiše dio između jezera No i Kartuma. U Kartumu se rijeci spaja Plavi Nil. Bijeli Nil počinje u ekvatorijalnoj istočnoj Africi, a Plavi Nil počinje u Etiopiji. Oba ogranka nalaze se na zapadnim bokovima istočnoafričkog rifta.
Izvor Bijelog Nila, čak i nakon stoljeća istraživanja, ostaje sporan. Najudaljeniji izvor koji je neosporno izvor za Bijeli Nil je rijeka Kagera; međutim, Kagera ima pritoke koje se bore za najudaljeniji izvor Bijelog Nila. Dvije počinju u Burundiju: rijeka Ruvyironza (također poznata kao Luvironza) i rijeka Rurubu.[16][17] Osim toga, 2010. godine, istraživačka grupa u Ruandi[18] otišla je na mjesto opisano kao izvor pritoke Rukarara,[19] i probijajući stazu uz strme džunglom zagušene planinske padine u šumi Nyungwe pronašla (u sušnoj sezoni) značajan dolazni površinski tok mnogo kilometara uzvodno, i pronašli novi izvor, dajući Nilu dužinu od 6.758 km.
^Elsanabary, Mohamed Helmy Mahmoud Moustafa (2012). Teleconnection, Modeling, Climate Anomalies Impact and Forecasting of Rainfall and Streamflow of the Upper Blue Nile River Basin (PhD thesis). Canada: University of Alberta. doi:10.7939/R3377641M. hdl:10402/era.28151.
^Margat, Jean F. (2004). Mediterranean Basin Water Atlas. UNESCO. str. 4. ISBN9782951718159. A basin of varied geometry: Area of the entire Mediterranean Basin, including the whole of the Nile Basin = 4,562,480 km2; Area of the 'conventional' Mediterranean Basin (i.e. counting only part of the Nile Basin in Egypt) = 1,836,480 km2 [...] There are few rivers with an abundant flow. Only three rivers have a mean discharge of more than 1000 m3/s: the Nile (at Aswan), the Rhône and the Po.
^ abMorbach, M; Ribbe, Lars; Pedroso, Lui (2014). "Supporting the Development of Efficient and Effective River Basin Organisations in Africa: What Steps Can Be Taken to Improve Transboundary Water Cooperation Between Riparian States of the Nile?". u Melesse, Assefa M.; Setegn, Shimelis G.; Abtew, Wossenu (ured.). Nile River Basin Ecohydrological Challenges, Climate Change and Hydropolitics. Springer International Publishing (objavljeno 13. 2. 2014). str. 600. ISBN9783319027203. Arhivirano s originala, 23. 5. 2021. Pristupljeno 23. 5. 2021.