Petar Pećanacje bosanskohercegovački alpinist koji je prvi ostvario uspon na vrh Mount Everesta visok 8.848 metara, najviši vrh na planeti. Godinu dana ranije prvi je ispenjao jedan vrh preko 8.000 m, Cho Oyu, visok 8.201 metara
Rođen je u Drvaru 29. januara 1978. Sljedeće godine njegovi roditelji preselili su se u Novi Sad, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Zaposlio se u Banjoj Luci, gdje je radio kao fotograf. Kasnije se istim poslom bavio na velikim turističkim brodovima, a zarađeni novac je iskoristio za putovanja i alpinizam.[1] Nakon brojnih alpinističkih pohoda, sa suprugom brazilsko-portugalskog porijekla živi na porodičnom imanju u selu pored Drvara.[2] Smatra da je život na selu pravi način da se uživa u prirodi i porodici.
Penjačko-alpinističku karijeru počeo je u Banjoj Luci u Sportsko-penjačkom klubu ″Xtreme″, a značajnije alpinističke uspone bilježi u Planinarsko alpinističko orijentacionom klubu iz Banje Luke, na ekspedicijama na Alpe.
Od 26. augusta do 10. oktobra 2006. bio je učesnik ekspedicije na Himalaje, na Cho Oyu, visok 8.201 m, šesti vrh po visini na svijetu. Vrh Cho Oyu je zaravan, veličine fudbalskog terena. Uspon na vrh, od 8 članova ekspedicije ostvarila su sedmorica penjača, među njima i Petar Pećanac. Time je postao prvi alpinista iz Bosne i Hercegovine koji je ispenjao vrh preko 8000 m.[4] Ovaj vrh je bio priprema za uspon na Everest.[5]
Sam završni uspon je trajao četiri dana. Iz posljednjeg visinskog kampa, koji se nalazio na visini od 8.300 metara, krenuli su ka vrhu u 23.00 časa. Na vrh je stiglo sedam penjača, ujutro oko 8.45 časova. Zadržali su se sat i po, iako se, zbog boravka u zoni smrti, preporučuje maksimalno zadržavanje do 15 minuta. Sačekali su još jednu, drugu grupu alpinista. Pećanac je ujedno snimao kamerom i fotoparatom prelijepe himalajske pejsaže. Uspon su ostvarili 20. maja 2007.
Njegova partnerka na usponu Dragana Rajblović napisala je knigu pod naslovom "Moj Everest – san i java". Fotografije za knjigu uradio je Pećanac. Za razliku od ostalih članova ekspedicije, on je imao dovoljno kvalitetan aparat, dok su ostali digitalni aparati otkazivali zbog hladnoće jer su se uslijed ekstremnih temperatura baterije brzo trošile.[7]
Tada ga je uspon koštao približno 23.000 dolara, a deset godina kasnije mnogo skuplje.[8] Uspon na Mount Everest postao je biznis i komercijala, i otišao u krajnosti. Pećanac je izjavio:
Ali, nije sve u novcu – meni je to bio san, a san nema cijenu.[9]