| Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Prokleta avlija |
|---|
| Autor | Ivo Andrić, |
|---|
| Originalni naziv | Prokleta avlija |
|---|
| Jezik | Srpsko-hrvatski |
|---|
| Žanr | ? |
|---|
| Vrsta djela | Novela |
|---|
| Vrijeme i mjesto nastanka | ? |
|---|
| Pripovjedač | Andrić, fra Petar, fra Ratislav |
|---|
| Gledište | ? |
|---|
| Vrijeme radnje | Osmansko doba |
|---|
| Mjesto radnje | Bosna i Hercegovina, Turska |
|---|
| Glavni lik | ? |
|---|
| Vrhunac | ? |
|---|
| Teme | kritika vlasti |
|---|
Prokleta Avlija je djelo Ive Andrića koje predstavlja izuzetnu kritiku vlasti uopće, pa tako i Osmanske. Prikazan je položaj intelektualca u društvu koje ga odbacuje.
O autoru
Radnja
Kratki roman "Prokleta avlija", čije pisanje je Andrić započeo između Prvog i Drugog svjetskog rata, a dovršio ga i objavio 1954. godine, smatra se piščevim remek-djelom. Komponovan je narativnim postupkom "upričavanja priče" (prstenasta, okvirna strktura). Ima više pripovjedača koji jedan od drugoga preuzimaju kazivačku poziciju. Pripovijedanje u ovom romanu može se predstaviti i slikom koncentričnih krugova koji se skupljaju do samog jezgra priče.
Kao i svi drugi Andrićevi romani, izuzimajući Gospođicu, i Prokleta avlija okrenuta je historiji, ali na drukčiji način od Višegradske, Travničke i Sarajevske hronike. Roman je ispripovijedan smirenim, nepristrasnim tonom, kojim se odmjereno i sugestivno teži objektivizaciji, kako je to kod Andrića već običaj i pravilo.
Do centralne, historijske priče iz 15. vijeka o tragičnoj sudbini Džem-sultana, Andrić nas dovodi posredno. O Džem-sultanu pripovijeda mladi polu-Turčin Ćamil, koji u njemu vidi svog sudbinskog srodnika i preteču. O Ćamilu pripovijeda prestravljeni Jevrejin Haim, a svi oni su samo uspomena fra Petra na dane provedene u stambolskom zatvoru, "Prokletoj avliji". A tu uspomenu, opet, grli luk sjećanja bezimenog mladića (pisca?), koji, gledajući u zimski dan na fra-Petrov grob, vraća u sebi cijeli tok priče.
Svi protagonisti "Proklete avlije", ma koliko različiti, čuvaju u sebi iskustvo sužnja, pa i svijet, makar i nesvjesno, osjećaju kao ograničen, tjeskoban prostor. Kao da je samo postojanje tamnovanje. (Naslov romana simbolički je ključ čitanja.) Uskomešanost zatvora u koji se sliva zli talog imperije koja je prešla svoj vrhunac, ali gdje, igrom slučaja, zalutaju i ljudi koji su samo drukčiji od ostalih, postaje neka vrsta zamjene za svijet on traje u vremenu i ne obazire se na pojedinačne ljudske sudbine koje ga tvore. "Svi su sporedni i nevažni" zapisuje Andrić. "Avlija živi sama za sebe, sa stotinu promijena, i uvijek ista."
Stil
- mirnoća i staloženost sveznajućeg pripovjedača
- mnogostruko složena rečenica
- gnomičnost
- govorna karakterizacija likova
- stil je preuzet iz starih franjevačkih hronika: istodobno je objektivan, precizan i slikovit, simboličan
Također pogledajte
Vanjski linkovi
Nedovršeni članak Prokleta avlija koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
