Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Rijeka Sturba, okolina Livna
Rijeka je prirodni slatkovodnitok[1][2] koji teče kopnom ili unutar pećina prema drugoj vodenoj površini na nižoj nadmorskoj visini, kao što je okean, jezero ili druga rijeka. Rijeka može presušiti prije nego što dođe do kraja svog toka ako ostane bez vode ili teče samo tokom određenih godišnjih doba. Rijeke su regulirane ciklusom vode, procesima kojim se voda kreće oko Zemlje. Voda prvo ulazi u rijeke putem padavina, bilo zbog padavina, oticanja vode niz padinu, topljenja glečera ili snijega, ili curenja iz vodonosnih slojeva ispod površine Zemlje.
U nekim slučajevima voda jednostavno oteče kroz tlo ili se potpuno isuši, i ne stigavši do nekog drugog vodenog tijela.
Manje rijeke mogu imati različite nazive: bujica, potok, vodena struja, draga, rječica, pritoka.
Rijeka je dio hidrološkog ciklusa. Voda se u rijeci uglavnom prikuplja od padavina, putem površinskog oticanja, punjenjem podzemnih voda, izvorima, i otpuštanjem vode pohranjene u prirodnom ledu i glečerima. Nauka koja proučava rijeke se zove potamologija.
Topografija
Rijeka nastaje od izvora (češće od više izvora), slijedi svoj kurs, koji se naziva tok i završava se u ušću ili više njih. Voda od koje se sastoji rijeka tokom svog toka je uglavnom ograničena kanalom koji se sastoji od riječnog korita smještenog između riječnih obala. Kod pojedinih rijeka, pogotovo ravničarskih rijeka ili rijeka koje protiču kroz veće ravnice dolazi do pojave poplavnog područja gdje se višak vode usljed uskog riječnog korita ili niskih obala izlije izvan korita. Ove poplavna područja mogu biti veoma široka u odnosu na veličinu riječnog korita.
Od izvora do ušća rijeke mogu proticati kroz različite reljefe: planina područja, doline (depresije) ili ravnice pri tome formirajući kanjone ili klisure.
Termin uzvodno se koristi kod označavanja smjera u pravcu izvora a koji je suprotan protoku vodene mase. Nasuprot tome, termin nizvodno odnosi na pravac gledajući u pravcu ušća rijeke. Lijeva obala rijeke je ona obala koja se nalazi lijevo gledajući u smjeru protoka rijeke dok se nasuprot nje nalazi desna obala.
