Stari križevi u Drežnici, pripadaju kategoriji stojećih stećaka, oblik krstače,[1] i nalaze se u Gornjoj Drežnici, grad Mostar. Proglašeni su za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
[2] Nacionalni spomenik čine četiri nadgrobna spomenika – križa.
Lokacija
Dolina rijeke Drežanke, pritoke Neretve, duga je 21 km, i usječena je između Čabulje na jugu i Čvrsnice na sjeveru. Gusto naseljena je u nizu manjih seoskih grupa, koje generalno nazivaju se Donja i Gornja Drežnica.
U zaseoku Sveća, na oko 2 km udaljenosti od sela Striževa, nalaze se stari nadgrobni spomenici u obliku križeva. Spomenici su danas u sekundarnom položaju, nekoliko metara odmaknuti od ranije pozicije.
Historija
Područje oko rijeke Drežanke pripadalo je ranosrednjovjekovnoj župi Večenika – Večerić, koja je graničila sa župama Rama i Duvno.[3]
Od 1325. godine područje je u sklopu banovine Bosne, kojom je upravljala loza Kotromanića. Od 1357, zajedno sa zapadnim Humom, pripalo je ugarskom kralju Ludoviku I, kao miraz njegove žene Jelisavete, kćerke Stjepana Kotromanića. Nakon smrti kralja Ludovika, ovo područje je u okviru srednjovjekovne bosanske države u kom se zadržalo do 1463. godine.
Za vrijeme vladavine Tvrtka I Kotromanića u Drežnici živio je bosanski plemić Mastan Bubanjić. Spominje se kao svjedok u kraljevskim poveljama iz 1354. i 1355. godine. U 14. stoljeću na Blidinju je imao svoje imanje - Masnu Luku, gdje se zajedno sa svojim sinovima bavio stočarstvom. O njemu govori natpis iz 14. stoljeća na bosanskoj ćirilici, uklesan u živoj stijeni, na lokalitetu Toplo, u Donjoj Drežnici. U pisanim izvorima Drežnica se prvi put spominje 1408. godine u darovnici kralja Ostoje, koji između ostalog daje i "provinciu" Drežnica u posjed braće Radivojevića. Križevi u Drežnici se mogu okvirno datirati u kraj 14. i početak 15. stoljeća.
Opis
Nekropolu čine četiri križa, poredana u smjeru sjever-jug. Visoki su 130 do 140 cm, široki pri dnu oko 50 cm. i debljine oko 35 cm. Klesani su od krečnjaka, zaobljenih uglova i bogato ukrašeni.
- Plasično prikazana figura čovjeka – muškarca sa uzdignutim blago zakošenim mačem u desnoj ruci. Lijevu ruku je podbočio. Stopala su mu okrenuta prema vani. Visina figure iznosi 42 cm. Iznad figure, u maloj trouglastoj površini, plastično je prikazana figura konja, duga 21 cm. Ispod figure je urezan Figura muškarca visine 37 cm, i širine 18 cm.
- Četiri muške figure koje se međusobno drže za ramena. Kod krajnjih figura nisu prikazane slobodne ruke. Stopala su okrenuta prema vani.
- Figura konja
- Ostali ukrasi: plastično izvedeni križ, kosi križ ("Andrijin križ"), križ oblika svastike, polumjesec, četiri kijače (batine), jabuka, mač sa krsnicom.
Grobovi ispod križeva su otkopavani oko 1937. Godine. U prva tri groba pronađeni su kosturi u drvenim sanducima, a četvrti je imao i kameni poklopac. Glave su bile kod samih križeva, a noge naprijed. U posljednjem grobu je pronađen okrugli metalni predmet, vraćen u raku, a ostali grobovi su bili bez priloga.[2]
Stećci zarasli su u vegetaciju i u vrlo su lošem stanju. Naročito je oštećen spomenik br. 1 koji danas nema vodoravne krakove. Na spomenicima su ispisani grafiti koji pokrivaju dekoraciju.
Literatura
Pavao Anđelić -Srednjovjekovna župa Večenike-Večerić, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, arheologija, Sarajevo, 1976, 259 -279.
Reference
