Područje Vareša nalazilo se tokom srednjega vijeka u bosanskoj županiji Vidogošći, dok je naselje nastalo krajem 15. stoljeća.[3]
Već su Rimljani ovdje iskorištavali rudu, iako je o tome sačuvano malo tragova, npr. Ploča s natpisom villicus procurator i rudarska svjetiljka.[4]
U srednjem vijeku spominju se neka vareška sela, središta rudarske djelatnosti, npr. Duboštica (1393.), pa se smatra da se ovdje kopala i prerađivala i željezna ruda i druge rude za vrijeme bosanskih banova (Kulina i, naročito, Stjepana II. Kotromanića) i kasnije za kasnijih bosanskih kraljeva (1373-1463). Vareško selo Dubošticu kralj Tvrko I Kotromanić je smatrao riznicom svoga kraljevstva jer je bilo središte rudarstva toga kraja.[5]
Turska vlast je mnogo držala do vareškog kraja, jer su obrtnici radili vrlo dobro i nadaleko su bili poznati njihovi proizvodi. S dolaskom Austrije u Bosnu, Vareš doživljava preporod u privrednom pogledu. Austrija iskorištava rudu na industrijski način, gradi dvije visoke peći i od tada počinje ekonomski uspon Vareša.
Za turske uprave rudarstvom i kovačijom bave se isključivo katolici, Hrvati. U Vareš su se doselili i saski rudari, a o tome svjedoče i stari nazivi kao Saški potok. U okolini Vareša u mjestu Karići (Vareš) se nalazi najstarija džamija o kojoj postoje mnoge legende tj. o njenom graditelju Karić-dedi. U Varešu je i najstarija katolička crkva u Bosni Hercegovini, Sv. Mihovila Arkanđela, a građena je na temeljima one iz doba srednjovjekovne Bosne. Uz nju postoji nova, velebna župna crkva Sv. Mihovila, koja je početkom ovoga vijeka dobila svoj današnji izgled. Vareški župni ured posjeduje i danas jedne od najstarijih matica u Bosni i Hercegovine, prva potječe iz 1643. godine, a pisane su i bosančicom, latinskim i bosanskim jezikom.
Od nastanka Vareša njeno stanovništvo je bilo pretežno katoličko, a muslimani i pravoslavci su činili manjinu. Godine 1655. u Varešu je bilo oko 100 muslimanskih kuća, a 1673. godine je bilo 954. katolika. Sredinom 19. stoljeća u Varešu je zabilježeno oko 200 katoličkih, 100 muslimanskih i 30 pravoslavnih kuća. Prema prvom popisu stanovništva za vrijeme austrougarske uprave 1879. godine u Varešu je bilo 437 kuća, 2.177 stanovnika od kojih su 80,8% (1.760) činili katolici, 14,7% (322) muslimani i 4,36% (95) pravoslavci. Vareško stanovništvo su se bavilo obrtom i trgovinom; katolici su uglavnom bili rudari i kovači, a muslimani i pravoslavci trgovci. U Varešu je nekada bilo i Sasa koji su se bavili rudarstvom i kovačstvom.[6]
^Hamdija Kreševljaković, Vareš kao glavno središte gvozdenog obrta u Bosni i Hercegovini do 1891., u Glasniku Zemaljskog muzeja 54/1942, str. 409-459, i kao posebni otisak. – Josip Tokmačić: Vareš (monografija), Vareš s. a. (u rukopisu), knj. I. str. 123-136.
^Kreševljaković, Hamdija, (1991), Izabrana djela III, str. 372, Sarajevo: Veselin Masleša
.svg){kind=small}
