Bambus (lat. Bambusa) je rod biljaka iz porodica trava (Poaceae) s preko 150 vrsta. Potječe iz Indije, pretežno raste u tropskim i suptropskim područjima južne, jugoistočne i istočne Azije i sjeverne Australije. Bambus ima šuplju drvenastu stabljiku razdijeljenu člancima koja naraste do 30 m. Cvate vrlo rijetko (neke vrste 30 – 120 godina).
U dijelovima istočne Azije postoje šume bambusova drva (u Japanu čini većinu šume). Često se uzgaja i kao vrtno bilje. U Aziji se stabljike bambusa koriste za izgradnju kuća i mostova, izradu namještaja i vodovodnih cijevi te za proizvodnju papira i lula za pušenje. Pupoljci bambusa se koriste u prehrani. Bambus je u Kini simbol dugovječnosti, a u Indiji prijateljstva.
Opis
Bambus, (lat> Bambusoideae), potporodica su visokih stablolikih trava iz porodice Poaceae, koja obuhvaća više od 115 rodova i 1400 vrsta. Bambus je rasprostranjen u tropskim i suptropskim do blagim umjerenim regijama, s najvećom koncentracijom i najvećim brojem vrsta u istočnoj i jugoistočnoj Aziji te na otocima Indijskog i Tihog oceana. Nekoliko vrsta iz roda Arundinaria porijeklom je iz južnih Sjedinjenih Država, gdje formiraju guste trske uz riječne obale i u močvarnim područjima.[1]
Bambusi su obično brzorastuće trajnice, a neke vrste narastu i do 30 cm (1 stopa) dnevno. Drvenaste prstenaste stabljike, obično su šuplje između prstenova (čvorova) i rastu u razgranatim skupinama iz debelog rizoma (podzemne stabljike). Stabljike bambusa mogu doseći visinu u rasponu od 10 do 15 cm (oko 4 do 6 inča) kod najmanjih vrsta do više od 40 metara (oko 130 stopa) kod najvećih. Dok uski listovi na mladim listovima obično izrastaju izravno iz godova stabljike, zreli listovi često izbijaju vodoravne lisnate grane. Većina bambusa cvate i daje sjeme tek nakon 12-120 godina rasta, a zatim samo jednom u životu; razmnožavanje je pretežno vegetativno. Neke se vrste šire agresivno i mogu formirati gustu šikaru koja isključuje druge biljke.[1]
Upotreba
Bambus se koristi u razne svrhe, posebno u istočnoj i jugoistočnoj Aziji. Sjemenke nekih vrsta jedu se kao žitarice, a kuhani mladi izdanci nekih bambusa jedu se kao povrće, posebno u kineskoj kuhinji. Sirovo lišće je korisna hrana za stoku. Vlakna pulpe nekoliko vrsta bambusa, posebno Dendrocalamus strictus i Bambusa bambos, koriste se za izradu visokokvalitetnog papira. Spojene stabljike bambusa imaju možda najbrojniju upotrebu; najveće stabljike opskrbljuju daske za kuće i splavi, dok su i velike i male stabljike spojene zajedno kako bi oblikovale skele koje se koriste na gradilištima. Stabljike se također cijepaju za izradu kanti i cijevi ili se koriste za izradu namještaja, podova, štapova za hodanje, pecaljki, vrtnih kolaca i drugog pribora. Neke vrste bambusa koriste se kao ukrasi u vrtovima. Fino zrnati silicijev dioksid proizveden u zglobovima bambusovih stabljika stoljećima se koristio kao lijek na Istoku pod imenom tabasheer. Istočnoazijski umjetnici, pjesnici i epikuri dugo su slavili ljepotu i korisnost bambusa u slikama i stihovima.[1]
Vrste
Izvori