Bol (osjećaj)

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Bol je tjelesni doživljaj patnje, osjećaj prenesen od osjetilnih živaca kroz leđnu moždinu i prema osjetnom području mozga, gdje se osjećaj doživljava. Prema Međunarodnom udruženju za proučavanja bola definiran je kao »neugodno osjetno i osjećajno iskustvo povezano s pravom ili potencijalnom ozljedom tkiva, ili uvjetovano tom štetom ili ozljedom«.^[1]

Osjećaj bola može biti akutni bol, nociceptivni bol, kronični bol i neuropatski bol.^[2] Akutni, po tijelo štetni podražaji poput visoke ili niske temperature, fizičke sile (traume, kirurške operacije) ili agresivne kemijske tvari aktiviraju nociceptore.^[2] Kada opasni podražaj potraje dovoljno dugo, nociceptivni neuroni oslobađaju proupalne markere i u svojemu okruženju senzibiliziraju na njih osjetljive stanice pa akutni bol postaje upalni bol.^[2] Nociceptivni bol dolazi iz tkiva oštećenih fizičkim ili kemijskim agensima, dok neuropatski bol proizlazi iz oštećenja i bolesti koje izravno pogađaju senzorne živce, kao što su dijabetička neuropatija, herpes zoster ili postherpetička neuralgija.^[2]

Bol istovremeno može biti dopuna nocicepciji, sustavu koji prenosi informacije o upali, šteti ili bliskoj šteti tkiva, prema leđnoj moždini i mozgu. Ipak, neovisno se opaža. Nocicepcija prenosi somatske informacije bez prisustva svijesti, dok je bol percepcija osjetilne informacije.

Kao dio tjelesnog obrambenog sustava, bol okida mentalno i fizičko ponašanje koje pokušava pronaći način da što prije završi bolno iskustvo. Istovremeno, bol predstavlja povratnu informaciju koja potiče učenje, čineći ponavljanje jednakog bolnog iskustva manje vjerojatnim. Nocicepcijski sustav može izazvati signale koji okidaju osjećaj bola, te je način odgovaranja na oštećenje i dio je brzog i upozoravajućeg prijenosa koji upućuje određene organe i prvenstveno središnji živčani sustav koji zatim započinje reakcije radi umanjivanja ozljede.

Bol u intenzitetu može se razlikovati, i to počevši od laganog, zatim teškog, te naposljetku agonizirajućeg i može se pojaviti kao stalan ili nestalan. Može ga se doživjeti kao oštar, pulsirajuć, mučan, goruć, strijeljajuć ili kao kombinaciju navedenih. Doživljaj bola razlikuje se od pojedinca do pojedinca. Istovremeno, bol se može kvantificirati na numeričkoj ljestvici od 1-10 bodova; ipak, točnost ovakve ljestvice ometaju:

• osjetljivost 64%
• posebnost ili specifičnost 83%

Lokalizacija nije uvijek točna i ne određuje problematično područje. Neki se osjećaji bola mogu proširiti ili zadržati na pojedinom mjestu. Bol koji se zadržava na jednom mjestu, obično kod organskih bolesti, događa se kada osjetilna vlakna viskusa ulaze u jednak segment kralješničke moždine kao somatski živci.

Ovakva subjektivna lokalizacija bola uz određeni dio tijela određuje neke vrste bola, poput vratnog bola, kožnih bolova, bubrežnih bolova, i bolne uterine kontrakcije (trudovi) koji se odvijaju tijekom porođaja. Ova česta upotreba bola nije potpuno u skladu sa znanstvenim modelom bola kao subjektivnog iskustva.

Nemogućnost osjećanja bola, poput one u rijetkom stanju kongenitalne neosjetljivosti na bol ili kongenitalne analgezije, jest uzrok nesvjesnost prema fizičkom oštećenju tkiva.

Bol može biti akutni i kronični. Razlika između akutne i kronične vrste bola ne nalazi se u samom trajanju osjećaja bola, već u naravi samog bola. Njegovo upravljanje i terapije prikladne su tom pravilu.

Inače, liječnici smatraju liječenje akutnog bola, koja je obično uzrok oštećenja mekog tkiva, infekcije i/ili upale, lakšim. Obično se istovremeno liječi lijekovima ili odgovarajućim tehnikama koje otklanjaju uzrok bola, ili lijekovima ili odgovarajućim tehnikama kojima kontroliramo osjećaj bola (analgetici). Akutni bol služi kao alarm na ozljedu ili oštećenje tijela.

Liječnici imaju samo osnovnu izobrazbu u liječenju i upravljanju kroničnog bola, te se bolesnici koji od nje pate upućuju specijalistima.

Kronični se bol može pojaviti bez ikakva očita uzroka ili kao posljedica razvijajuće bolesti ili neravnoteže. Ovaj poremećaj može okinuti mnogobrojne psihološke probleme koji zbunjuju bolesnika i pružatelja zdravstvene njege, što dovodi do različitih dijagnoza i bolesnikova osjećaja bespomoćnosti i beznadnosti. Ponekad kronična bol može imati psihosomatski ili psihogen uzrok.

Kroničnim se bolom obično smatrao bol koji traje dulje od 6 mjeseci. Danas se definira kao "bolest bola". Njegovo podrijetlo, trajanje, jačina i specifični simptomi variraju. Jedina stalna činjenica koja prati kronični bol jest da se, kao poremećaj, ne može shvatiti na isti način kao akutni bol.

U nekim slučajevima neuspješno liječenje akutnog bola može dovesti do razvijanja kroničnog bola.

Hipnoza kao i ostale različite perceptivne tehnike koje provociraju izmijenjena stanja svijesti pokazale su se kao važna pomoć u upravljanju svim tipovima bola. Neke vrste fizičke manipulacije ili vježbe također pokazuju zanimljive rezultate.

Doživljaj fiziološkog bola može se grupirati u skladu s izvorom i povezanim nociceptorima (neuronima koji opažaju bol).

• Kožni bol uzrokovan je ozljedom kože ili površinskih tkiva. Kožni nociceptori završavaju netom ispod kože, i radi visoke koncentracije živčanih završetaka, razvijaju točno utvrđen, lokalizirani bol kratkog trajanja. Primjeri ozljeda koje uzrokuju kožni bol uključuju porezotine i manje opekline (prvog stupnja).

• Somatski bol dolazi iz ligamenata, tetiva, kostiju, krvnih žila, pa čak i samih živaca. Detektiraju ju somatski nociceptori. Oskudnost receptora bola u ovim područjima proizvode tup, slabo lokaliziran bol duljeg trajanja od kožnog bola; primjeri uključuju uganuća i slomljene kosti.

• Organski bol dolazi iz tjelesnih organa. Organski nociceptori nalaze se unutar tjelesnih organa i unutarnjih šupljina. Još veća oskudnost nociceptora u ovim područjima proizvodi bol koja je veće bolnosti i duljeg trajanja od somatskog bola. Organski je bol izrazito teško lokalizirati, i određene ozljede na visceralnom tkivu uzrokuju bol gdje je osjećaj lokaliziran na području potpuno nevezanom za mjesto ozljede. Miokardna ishemija (gubitak protoka krvi u dio mišićnog tkiva srca) vjerojatno je najpoznatiji primjer takva bola; bol se može javiti u gornjem dijelu prsa, ili lijevom ramenu, ruci, pa čak i šaci.

• Fantomski bol udova osjećaj je bola u udu koji je izgubljen ili iz kojeg osoba više ne prima fizičke signale. Doživljaj je gotovo jedinstven kod osoba kojima su amputirane noge ili kvadriplegije.

• Neuropatski bol može se javiti kao ishod ozljede ili bolesti samog živčanog tkiva. Ovakva posljedica može onemogućiti sposobnost osjetilnih živaca da šalju točne informacije talamusu, te radi toga mozak interpretira bolne poticaje čak i kada ne postoji nijedan očit ili poznat fiziološki uzrok bola. Neuropatski je bol, kao što je gore navedeno, bolest bola. Nije temeljita definicija kroničnog bola, no susreće neke njegove kriterije.

Bol se odnosi na subjektivan, neugodan osjećaj koji prati šteta ili bliska šteta tkiva, iako se može odviti i bez prisustva takve šteta ako sustav nocicepcije ne funkcionira pravilno. Nocicepcija se odnosi na sustav koji prenosi signale štete i bola iz tkiva; fiziološki događaj koji prati bol.

Svi nociceptori su slobodni živčani završetci čija su stanična tijela izvan kralježaka u dorzalnom korijenu. Nociceptori mogu uočiti mehaničke, toplinske i kemijske stimulanse, i pronalaze se na koži i unutarnjim površinama poput pokosnice ili površinama zglobova. Dublje unutarnje površine oskudno su snabdjevene receptorima bola i dovest će do osjećaja kroničnog bola ako dođe do štete tkiva u ovim područjima.

Unatoč svojoj neugodnosti, bol je važan dio postojanja ljudi i ostalih životinja; zapravo je ključna u njihovom opstanku. Bol potiče organizam da se oslobodi i riješi škodljivog stimulansa povezanog s njenim izvorom. Preliminarni bol služi kao indikator da je ozljeda neizbježna, poput bola uskoro slomljene kosti. Bol također može potaknuti proces zacjeljivanja, pošto će većina organizama zaštititi ozljeđeni dio tijela kako bi izbjegle daljnji bol. Ljudi rođeni s kongenitalnom neosjetljivošću na bol obično imaju kratak životni vijek, i pate od brojnih nevolja poput slomljenih kostiju, dekubitusa, i kroničnih infekcija.

Sam mozak ne sadrži nociceptore, pa ne može doživjeti bol. Poradi toga, glavobolja nije izazvana stimulacijom vlakana za osjet bola u samom mozgu. Umjesto toga, membrana koja okružuje mozak i moždinu, dura mater, opskrbljena je receptorima bola, i stimulacija ovih duralnih nociceptora smatra se donekle uključenom u stvaranje glavobolje.

• Bol. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 15. studenoga 2023.
• Bol. Proleksis enciklopedija. Pristupljeno 15. studenoga 2023.

Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!