Jezik je izumro u Dunavskoj Bugarskoj u 9. stoljeću, kada se protobugarsko plemstvo postupno poslavenilo, međusobno se ženivši/udavavši s onamošnjom slavenskom većinom.
Jezik je ostao u uporabi na području Povolške Bugarske, gdje ga je stanovništvo govorilo sve do 13.[1] ili 14. stoljeća, kada je usvojilo mnoštvo riječi i izraza iz kipčačkog jezika.
Jezik kojim danas govore povolški Tatari predstavlja mješavinu bolgarskog i kipčačkog jezika.
Čuvaška skupina povolških Protobugara je sačuvala vlastiti jezik, i on se razvio u suvremeni čuvaški jezik.
Starotatarski jezik je također upio elemente bolgarskog jezika, jer se pojavio prije izumrća bolgarskog jezika.
