Demetrova nagrada

Demetrova nagrada, bila je hrvatska književna nagrada.

O nagradi

Ustanovljena je 26. rujna 1906. godine, u Zagrebu, na poticaj Društva hrvatskih književnika.

Dodjeljivala se za najbolje dramsko djelo domaćeg autora izvedeno na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta.

Ime je ova nagrada dobila u čast hrvatskom kulturnom velikanu i žestokom pristaši hrvatskog preporoda Dimitriju Demetru.

Nagrađeni je dobivao novčanu nagradu. Porota koja je odlučivala o nagradi bila je sastavljena od ravnatelja kazališta, dva predstavnika DHK i dva člana Matice hrvatske.^[1] Prva dodjela je bila 1907/08. Nagrada se dodjeljivala po sezonama, sve do 1946. godine. Te godine sastala se je porota s obrazloženjem da ni jedno predloženo djelo nema kvalitetu za nagradu.^[2]

Dobitnici i dobitnice

1907./1908.: Ante Tresić Pavičić, za dramu Ciceronovo progonstvo.
1908./1909.: Milan Ogrizović, za dramu Hasanaginica: drama u tri čina.
1909./1910.: Milan Begović, za dramu Stana Biučića.
1910./1911.: Josip Kosor, za dramu Požar strasti.
1911./1912.: Ivo Vojnović, za dramu Gospoda sa suncokretom.
1912./1913.: Srđan Tucić, za dramu Golgota.
1914.: Josip Kosor, za dramu Pomirenje.
1915.: Pecija Petrović, za dramu Šuma.
1916.: Pecija Petrović, za dramu Mrak.
1917.: Milan Ogrizović, za dramu Objavljenje.
1918.: Srđan Tucić, za dramu Osloboditelji.
1919.: Ulderiko Donadini, za dramu Bezdan.
1920.: Mirko Korolija, za dramu Zidanje Skadra.
1921.: Josip Kulundžić, za dramu Ponoć
1922.: Miroslav Krleža, za dramu Golgota.
1923. Miroslav Krleža, za dramu Vučjak.
1924.: Milan Begović, za dramu Božji čovjek.
1924./1925.: Miroslav Krleža, za dramu Michelangelo Buonarroti.
1925./1926.: Ahmed Muradbegović, za dramu Bijesno pseto.
1926./1927.: Josip Kulundžić, za dramu Škorpion.
1927./1928.: Miroslav Krleža, za dramu U agoniji.
1928./1929.: Miroslav Krleža, za dramu Gospoda Glembajevi.
1929./1930.: Tito Strozzi, za dramu Komedija na stubištu.
1930./1931.: Kalman Mesarić, za dramu Joco Udmanić.
1931./1932.: Milan Begović, za dramu Bez trećega.
1932./1933.: Miroslav Feldman, za dramu Zec.
1933./1934.: Tito Strozzi, za dramu Kako se osvajaju žene.^↓1
1933./1934.: Kalman Mesarić, za dramu I u našem gradu.^↓1
1934./1935.: Slavko Batušić, za dramu Komorni trio.
1935./1936.: Milan Begović, za dramu I Lela će nositi kapelin.
1936./1937.: Geno Senečić, za dramu Slučaj s ulice.
1937./1938.: Niko Bonifačić-Rozin, za dramu U vrtlogu.
1938./1939.: Miroslav Feldman, za dramu U pozadini.
1939./1940.: August Cesarec, za dramu Sin domovine.
1940./1941.: Geno Senečić, za dramu Spis 516.
1941./1942.: Ahmed Muradbegović, za dramu Husein-beg Gradaščević.
1942./1943.: Ruža Lucija Petelinova, za dramu Petra.
1943./1944.: Marijan Matijašević, za dramu U brodolomu.

Od 38 nagrada Miroslav Krleža je ovu nagradu dobio 5 puta, a Milan Begović 4 puta, 10 pisaca dobilo ju je 2 puta (Milan Ogrizović, Josip Kosor, Srđan Tucić, Pecija Petrović Ahmed Muradbegović, Geno Senečić, Tito Strozzi, Kalman Mesarić, Miroslav Feldman, Josip Kulundžić), a nagrađena je i jedna žena Ruža Lucija Petelinova.

Bilješke

^↑1 Dijele nagradu.^[3]

Izvori

↑ Antonija Bogner-Šaban, Demetrova nagrada // Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, sv. 9, br. 1, 1982., str. 338–351., (Hrčak), str. 338., pristupljeno 1. rujna 2020.
↑ Antonija Bogner-Šaban, Demetrova nagrada // Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, sv. 9, br. 1, 1982., str. 338–351., (Hrčak), str. 339., pristupljeno 1. rujna 2020.
↑ Antonija Bogner-Šaban, Demetrova nagrada // Dani Hvarskoga kazališta: Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, sv. 9, br. 1, 1982., str. 338–351., (Hrčak), str. 345., pristupljeno 1. rujna 2020.