U Francuskoj revoluciji sudjeluje od samih početaka 1789.[3] Suosnivač je radikalno demokratskog kluba kordeljera 1790. uz Marata i Desmoulinsa.[2][3] Danton je za vrijeme ustavne monarhije radio na radikalizaciji revolucije.[2] Bio je obaviješten o pokolju na Marsovu polju (17. srpnja1791.) te je na vrijeme pobjegao iz Pariza u London. Vrativši se u Pariz zbog izbora za Zakonodavnu skupštinu, dana 13. rujna je uhićen, no nešto kasnije amenstiran i oslobođen.[2] U prosincu 1791. je izabran za drugog zamjenika javnog tužitelja pariške općine.[1]
Aktivno je sudjelovao u pripremi ustanka 10. kolovoza1792.[2]
Godine 1792. je ministar pravde[3] u novoj žirondinskoj vladi. Na toj dužnosti pokušao je sklopiti trajno primirje s Velikom Britanijom i Pruskom.[2] Njegovi pokušaji općeg izmirenja propali su zbog neprijateljstva žirondinaca.[2] Oni su ga napadali i na osobnoj razini optuživši ga za pronevjeru novca ministarstva.[2]
Dne 10. srpnja napustio je vladu.[2] Tim činom je počela njegova faza u kojoj se postupno udaljavao od revolucionarne struje da bi postao vođa umjerene opozicije. Nakon eliminacije hebertista je još više zaoštrio svoj otpor.
5. travnja je giljotiniran zajedno sa skupinom popustljivaca.[2]
