Hvar pripada grupi srednjodalmatinskih otoka. Nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji, usred skupine otoka koji su dijelom ove županije. Gledano po neposrednom susjedstvu, sjeverno od njega se nalazi otok Brač, a južno od njega se nalaze Šćedro (od kojeg ga dijeli Šćedorski kanal), Vis (više prema jugozapadu), Paklinski otoci, Korčula i poluotokPelješac.[3]
Duljine je 72 km, a u na širem dijelu je širok 10,5 km. Ukupna duljina obale mu je 254,2 km. Površine je 299,7 km2 što ga čini četvrtim hrvatskim otokom po površini. Najviši vrh je sv. Nikola, na kojemu je smještena kapelica, visok 628 m.[4]
Cesta koja povezuje grad Hvar na zapadnoj i Sućuraj na istočnoj strani otoka iznosi 84 km.
Otok Hvar je svojom površinom uglavnom prekriven borovom šumom što čini izuzetno ugodnu klimu i vinogradima koji proizvode i do 50 000 hektolitara vina godišnje.[5]
Današnje je ime otoka grčkog porijekla (od grč. Pharos – svjetionik). Iz tog su naziva Rimljani oblikovali ime Pharia. Dalmatinski Romani pretvorili su ga u Fara, a u ranom Srednjem vijeku doseljeni Hrvati suglasnik f zamjenjuju grupom suglasnika hv, te mijenjaju naziv u Hvar. Lokalno stanovništvo naziva ga "Hvor" (u Starom Gradu), "For", a standardni oblik "Hvar" se javlja na istočnom dijelu otoka, gdje su se naknadno naselili štokavci s kontinenta.[4]
Otok je naseljen još u pretpovijesno doba, još prije 6000 godina. Iz tog razdoblja na otoku postoje nalazi osebujne Hvarske kulture (3500. – 2500. g. pr. Kr.), poznate po bojanoj keramici.
Grci su znali za otok Hvar još u arhajsko doba te se smatra da su tamo osnovali koloniju Anchialu, ali za to nema dokaza. Prije dolaska Parana, Stari Grad je bio zaštićen utvrdama na brdu, što nam govori o važnosti plodnog područja za starosjedioce.
Hvar je bio mjesto starogrčke kolonizacije u 4. st. pr. Kr. Na njemu je u to doba, 385/384. g. pr. Kr. osnovan Pharos, na mjestu današnjeg Starog Grada. Podatak o tome nam donosi Diodor Sikulski. Hvar je kolonizirao Dionozije Sirakuški, osnovao je naseobinu jonskih Parana. Diodor Sikulski nam donosi i podatak o bitci koja se vodila između domorodaca i Parana. Naime, u pomoć Paranima je došao zapovjednik iz kolonije koju je Dionizije ranije osnovao. To je Lješ u Albaniji ili Vis. O toj bitci svjedoče i 2 epigrafska spomenika – to je natpis Junaka Kalije koji je poginuo o ratu s Ilirima te spomenik Farana, koji svjedoči o pobjedi Farana nad Jadasinima. Pharos je bio polis. Ne zna se je li bilo ostalih starogrčkih naselja na otoku, možda neko na mjestu današnjeg Hvara (znanstvenici su tu smještali Herakleju ili Dimos, no za to ne postoje dokazi). U Starigradskom polju sačuvana je farska chora, izvorna starogrčka katastarska podjela zemlje s kamenim međašima (gomilama) koji je i danas vidljiv. Farska hora je poljoprivredni dio koji pripada polisu, a u kojem uz gospodarska imanja može biti sagrađen i hram; izvanredno očuvano, precizno parceliziranje polja u neposrednoj blizini Starog Grada na Hvaru. Za farsku horu karakteristično je parceliziranje u četverokut nalik kvadratu – kler(180x190). Farska hora je jedan od svega dva sačuvana takva polja u Europi. Farani su kovali novac s likom Dioniza i grozda te novac s likom Zeusa i jarca.
Padom Sirakuze, bitne zaštitnice ovog otoka, dolazi kraj vlasti starih Grka. Demetrije Farski vladao je Hvarom uz rimsko odobrenje.
Otok pada pod vlast starog Rima219. pr. Kr., a Pharos dobiva ime Pharia.
Bizantsko Carstvo
Nakon pada zapadnog Rimskog Carstva, otok ostaje u okviru Bizanta. U vrijeme kasne antike povećalo se stanovništvo otoka. To razdoblje obiluje arheološkim nalazima. Nastao je veliki broj novih villa rustica na povijesnom ageru, ali i na do tada zapuštenim istočnim dijelovima otoka. O tom razdoblju postoji praznina u pisanim izvorima sve do doseljenja Slavena.
Doseljavanje Slavena
Tada dolazi u trostoljetni posjed Neretvanske kneževine. U istom razdoblju, stanovništvo se poslavenjuje u potpunosti i poprima hrvatski jezik, kulturu i nazive. Podatak o tome da je Hvar dio Neretvanske kneževine donosi car-pisac Konstantin Porfirogenet u 36. poglavlju svog djela O upravljanju carstvom. Tada se na otoku i naselilo starohrvatsko pleme Slavogosta.
1331. se komuna konačno stavlja pod mletačku zaštitu od omiških gusara. 1420. godine ga Mlečani u potpunosti nadziru. Mletačka vlast je bila sve do pada Mletaka, 1797. godine. U tom razdoblju je grad Hvar bio glavna mletačka luka na istočnoj jadranskoj obali. Otok Hvar je bio dijelom iste upravne jedinice, kao i otok Vis, Hvarske komune. Trag te podjele je današnja Hvarsko-bračko-viška biskupija.
U Hvaru je u 15. i 16. st. bila vrlo razvijena književno-kulturna scena. Hvarski humanistički krug bio je vrlo utjecajan, a najpoznatiji je po tzv. hvarskom četvercu kojeg čine Petar Hektorović, Mikša Pelegrinović, Jeronim Bartučević i Hanibal Lucić. Značajan je i povjesničar i ideolog Vinko Pribojević koji je napisao i održao govor O podrijetlu i zgodama Slavena koji je jedan od najavažnijih povijesnih izvora iz 16. stoljeća.
Od 1510. do 1514. godine traje Ustanak hvarskih pučana pod vodstvom Matija Ivanića protiv hvarskih plemića. Pučani su svrgnuli plemićku vlast na otoku, a ustanak je na kraju ugušila Venecija.
Od 1806. do 1814. kratkotrajno je pod Napoleonovom Francuskom, a potom je ponovno u sastavu Habsburške Monarhije, odnosno reorganiziranjem iste, u austrijskom dijelu Austro-Ugarske. Tada dolazi "malo zlatno razdoblje" za ovaj otok: uređene su sve otočne luke, napravljen je katastar, događa se mala industrijalizacija, a uzlazni konjunkturni krug na poljodjelskom tržištu (vinova loza, buhač, levanda) jača srednji sloj stanovništva, a zaostajanje nižih slojeva se ublažilo uljevom glavnice na otok. Do pojave parobroda, otok je imao svoju trgovačku mornaricu.
Rujna 1991. dogodilo se prvo ozbiljnije vojno organiziranje ZNG-a i Policijske postaje Hvar.[8][9]
Dana 6. listopada 1991. osnovan je Mješoviti odred mornaričkog pješaštva Zvir – otok Hvar.[10] 23. prosinca 1991. osnovana je obalna topnička bitnica “Pelegrin”.[11] Ako se broju 787 branitelja, od kojih 781 s otoka Hvara, prododa pripadnike obalne bitnice na Pelegrinu, pripadnike redovnog, specijalnog i pričuvnog sastava policije, veći broj dragovoljaca koji su otišli van otoka i uključili se u druge postrojbe, dolazi se do brojke od oko 1000 branitelja koji su na razne načine aktivno sudjelovali u obrani domovine, što čini više od 9 posto ukupnog stanovništva otoka Hvara, odnosno svaki je deseti Hvaranin sudjelovao u obrani hrvatske domovine. Hvarani koji su svoje živote položili na oltar domovine, a to su: Ružica Malla, rođ. Belić, Ante Franičević, Tomislav Toni Petrić, Ivica Stipišić, Predrag Bogdanić i Andrej Plenković.[12]
Sjevernozapadni dio otoka (Starigradsko polje) ima više izvora i bara, a u Jelsi, Starigradu i Vrboskoj postoje bočati potoci. Ostatak otoka je krševit i suh.
Poljoprivreda
Na Hvaru je cvjetala poljoprivreda. Proizvodilo se maslinovo ulje, vino, voće i povrće u velikim količinama. Lavandina polja bila su najveća u Europi te se od njih radilo lavandino ulje. Krajem 50-ih godina dvadesetog stoljeća poljoprivreda je lagano propadala te su se ljudi počeli okretati turizmu.
Promet
Otok ima razgranatu mrežu prometnica. Jelsa, Starigrad i Hvar spojeni su modernom cestom s tunelom. Mreža uskih i loših cesta povezuje cijeli otok, od Sućurja do Hvara.
Redovne trajektne veze s kopnom pristaju u Starom gradu i Sućurju. Brzi putnički brodovi povezuju Jelsu i Hvar sa Splitom.
U Starograjskom polju je mali aerodrom generalne avijacije s travnatom stazom.
Stanovništvo
Apsolutno većinsko autohtono stanovništvo ovog otoka čine Hrvati. Na otoku postoji i talijanska manjina, koja je nekada bila znatno brojnija (u 17. stoljeću u gradu Hvaru bilo je oko 30% talijanskih prezimena).[17]
Na Hvaru djeluje udruga Opservatorij Hvar. Opservatorij Hvar Geodetskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je zvjezdarnica za astrofizička istraživanja, smještena iznad grada Hvara (visina smještaja kupola između 173 i 245 metara nad morem). Otvoren je 1972. i u njem se obavljaju istraživanja u području fizike Sunca, fotometrijezvijezda, posebno promjenljivih zvijezda razreda Be, te se istražuju zvjezdani skupovi i galaktike. Za opažanje Sunca služi dvostruki teleskop; jednim se snima fotosfera (otvor leće 217 mm, žarišna duljina 2 450 mm), a drugim kromosfera (130 mm, odnosno 1 950 mm), koja se snima s uskopojasnim spektralnim filtrom. Za opažanje zvijezda koristi se reflektor Cassegrainova sustava, otvora 65 cm, te od 1997. zajednički austrijsko-hrvatski teleskop, sa zrcalom promjera 1 m, također tipa Cassegrainova reflektora.[19]
.jpg)
