Intimni odnos posebno je blizak oblik međuljudskih odnosa. Može se definirati sljedećim karakteristikama: ponavljajuća interakcija, emocionalna privrženost i ispunjenje potreba.
Intimni odnosi igraju središnju ulogu u sveukupnom ljudskom iskustvu.[1] Ljudi imaju univerzalnu potrebu nekomu i nečemu pripadati, nekoga i nešto voljeti, a tu potrebu zadovoljavaju ostvarenjem intimnog odnosa.[2]
U intimne odnose ulaze ljudi koji se privlače, koji se jedni drugim sviđaju ili se vole, bilo u romantičnom i bilo u seksualnom pogledu, s kojima se žele vjenčati te jedno drugom pružiti i primiti emocionalnu i osobnu podršku.[1] Intimni odnosi stvaraju društvenu mrežu sastavljenu od osoba koje pružaju snažnu emocionalnu privrežnost i ispunjavaju ljudske potrebe za pripadanjem i za zbrinutošću.[1]
Sustavno proučavanje intimnih odnosa relativno je novo područje istraživanja na polju društvene psihologije i počelo se javljati tek u posljednjih nekoliko desetljeća.[1] Usprkos tome, društveno promišljanje i analiza intimnih odnosa datira još od doba ranih grčkih filozofa.[1] Rane znanstvene studije koje su se bavile intimnim odnosima, bile su ograničene na manje skupine ljudi u okviru užeg proučavanja ponašanja kao što su natjecanje i suradnja, pregovaranje, pokoravanje ili otpor.[1]
Intimnost u fizičkom smislu karakterizira romantičnu ili strastvenu ljubav i privrženost te seksualne aktivnosti.
Intimni partneri
Izrazi koji se rabe za razne vrste partnera u intimnim odnosima:
Izvori
- ↑ a b c d e f Miller, R. S., Perlman, D., & Brehm, S. S. (2007). Intimate Relationships (4th ed.). Toronto, ON: McGraw-Hill.
- ↑ Perlman, D. (2007). The best of times, the worst of times: The place of close relationships in psychology and our daily lives. Canadian Psychology, 48, 7-18.
Vanjske poveznice
