Josip Nagy

Josip Nagy (Pag, 10. veljače 1884. – Zagreb, 28. siječnja 1981.), hrvatski povjesničar.

Osnovno školstvo Josip Nagy stiče u Pagu i Zadru, a maturira u Splitu.^[1] Studij slavistike i povijesti upisao je u Grazu a potom prešao između 1902. i 1903. u Beču, gdje je 1906. doktorirao tezom o F. M. Appendiniju kao povjesničaru i filologu pod mentorstvom Vatroslava Jagića i Konstantina Josefa Jirečeka.^[2] Od 1907. bio je zaposlen pri dalmatinskom namjesništvu u Zadru, a zatim pri ministarstvu financija u Beču. Godine 1909. položio je ispit za državnu arhivsku službu, a između 1911 i 1912. pohađao je École des chartes i École libre des sciences politiques u Parizu, završivši visoku školu političkih znanosti i paleografsko-arhivsku školu.^[3] Između 1924. i 1925. Nagy drži nastavu kao pozvani predavač na Katedri za pomoćne povijesne znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu a iste objavljuje prvi hrvatski stručni paleografski priručnik.^[4] Od 1919. do 1927. radio je kao kraljevski vladin tajnik u Državnom arhivu u Zagrebu, a do 1947. kao profesor diplomatske povijesti na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu. Bavio se pomoćnim povijesnim znanostima, naročito arhivistikom, paleografijom te diplomatikom.

Nacrt latinske paleografije (1925) Monumenta diplomatica: isprave iz doba hrvatske narodne dinastije (1925) Prva utanačenja izmedju bosanskih banova i Dubrovnika (1931) Sveti Krševan, njegova crkva i samostan u Zadru (1932) Josip Bersa (1933)

Josip Nagy dobio je 1980. godine nagradu za životno djelo.

Mirjana Matijević Sokol, "Biobibliografski prilog o dr. Josipu Nagyu (1884 – 1981)", Arhivski vjesnik XLV (2002), 227-265.

• Historijski zbornik 1985.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) In memoriam: Josip Nagy, autor teksta Damir Zagotta
• Historijski zbornik XXXIX (1), 1986  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) In memoriam: Josip Nagy, autor teksta Damir Zagotta