Naselje je smješteno 8 km sjeveroistočno od Gospića uz cestu Karlovac – Gospić – Karlobag te autocestu A1 (E71) i željezničku prugu Zagreb – Split.
Naselje zahvaća površinu od 717 km2 na kojima je oko 3200 čestica i 1350 različitih objekata koji nisu ucrtani u knjige.
Katastarska izmjera obavljena je 2005 godine.
U blizini, par kilometara sporednom cestom prema jugoistoku nalazi se selo Urije.
Povijest
Godine 1691. u selu Budaku svećenik Marko Mesić naselio je hrvatsko stanovništvo i osnovao župu sv. Josipa. Godine 1771. sagrađen je most preko rijeke Like čime je omogućeno širenje naselja.
Godine 1842. rimokatolička župa sv. Josipa prenesena je iz Budaka u Stari Osik.[4]
U doba Vojne krajine u Osiku je bilo sjedište kraješkog nadporučnika 12 satnije ličke pukovnije. Nakon novačenja Vojne krajine Osik postaje upravno središte općine, da bi 1893. uprava bila premještena u Široku Kulu 1843. Osik je imao 30 kuća s 293 žitelja. Pučka škola u Osiku otvorena je 1857.godine.
Polovicom 20. stoljeća istočno od starog izgrađena je novo stambeno naselje – (Novi) Lički Osik u kome je oko 666 stanova te brojne obiteljske kuće.[5][6]
Novi Lički Osik je primjer novoplaniranog grada u Hrvatskoj. Izgrađen je uz veliki metaloprerađivački industrijski kompleks (za potrebe vojno-obrambenog sustava). Planiran je kao novi industrijski grad, nedaleko od postojećeg gradića, no ovaj novi je trebao biti samostalna cjelina sa svim potrebnim sadržajima. Regulacijski planovi napravljeni su već 1949. i 1952. godine. Planiranja su postojala neprekidno sve do sredine 1980-ih godina.[7]
Lički Osik pretrpio je u velikosrpskoj pobuni i agresiji na Hrvatsku. Kolovoza 1991. bile su žestoke borbe, a 1. rujna Lički Osik velikosrbi su spalili, a crkvu sv. Josipa srušili. Napad na crkvu uslijedio je nakon što su u 9 sati zvonila crkvena elektrificirana automatska zvona poziv na misu. Počelo je pucanje iz strojnica, a uslijedili su napadi topovskim i minobacačkim granatama. Osobito su bili pogođeni zvonik i krov crkve. Pucanje na goruću crkvu nije stajalo. Samo je nekolicina ljudi branila selo. Uspjeli su spasiti kipove s glavnog oltara i još nešto pokretnina iz crkve (elektronske orgulje, kip Srca Isusova, kip Gospe Fatimske), sklonivši ih u sakristiju ili u podrum susjedne kuće. Dio pokretnina bio je dar župljana iz Birkenaua. Za ući u crkvu morali ući na sakristijska vrata, a putem su bili izloženi snajperskoj paljbi iz Naselja. Kad su po prestanku napada neki mještani išli vidjeti što je s crkvom, pala je četnička granata i usmrtila ih je.[4]
Stanovništvo
Godine 2001. Lički Osik ima 1772 stanovnika (890 pripadnika muškog spola i 882 pripadnica ženskog spola). Da je stanovništvo mlado dokazuje podatak da najviše ima stanovnika u dobi do 4 godine (214 stanovnika), te da je na drugom mjestu po broju stanovnika skupina u dobi od 25 – 29 godina (184 stanovnika).
Po popisu iz 2011. godine u Ličkom Osiku živi 1914 stanovnika (961 pripadnik muškog spola i 953 pripadnica ženskog spola).*[8]
1971. – 3292 (Srbi – 1621, Hrvati – 1420, Jugoslaveni – 139, ostali – 112)
1981. – 3045 (Srbi – 1343, Hrvati – 1123, Jugoslaveni – 527, ostali – 52)
1991. – 2885 (Srbi – 1570, Hrvati – 1156, Jugoslaveni – 89, ostali – 70)
Naselje Lički Osik: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
429
490
428
732
674
674
652
689
532
726
2298
3035
3045
2885
1772
1914
1438
1857.
1869.
1880.
1890.
1900.
1910.
1921.
1931.
1948.
1953.
1961.
1971.
1981.
1991.
2001.
2011.
2021.
Napomena: Do 1890. iskazivano pod imenom Osik. U 2001. smanjeno izdvajanjem naselja Budak. U 1981. i 1991. sadrži podatke za naselje Budak. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Poznate osobe
Od 1924. je u Ličkom Osiku župnikom bio i hrv. filozof i pisac Fran Binički.
Obrazovanje
U naselju Lički Osik djeluje Osnovna škola "dr. Franje Tuđmana", koju pohađa 150 učenika.
Gospodarstvo
Stanovnici se bave uglavnom poljodjelstvom i metalnom industrijom.
U Ličkom Osiku nalazi se pogon tvrtke Italikacink d.o.o.[10]
Spomenici i zanimljivosti
1842. godine izgrađena je crkva u Ličkom Osiku. Crkva pripada župi svetog Josipa.
Za vrijeme Domovinskog rata, 1. rujna 1991. srpski agresori su zapalili crkvu. Hrvatski gardisti uspjeli su ući u crkvu i spasiti oltarne kipove i elektronske orgulje. Ostatak je u potpunosti izgorio. Crkva je za vrijeme rata obnovljena, no četnici su je ponovno zapalili. Ponovno je obnovljena 2000.[11]
.gif){kind=small}