Martin Pavlović Zažabac, Martin Pavlović Žažabac[1] (Glavina Gornja, Imotski,[2] 1776.[2] − Podbablje, studenoga 1809.), bio je hajdučki harambaša, vođa ustanka protiv Napoleonove vojske, zapovjednik područja.
Životopis
Rodio se je u Glavini Gornjoj pored Imotskoga. Zažabac se istakao kao vođa ustanka protiv Napoleonove vlasti u Dalmaciji. Ustanak je potakla Austrija, a sve upravne i izvršne ovlasti dao mu je austrijski general Petar Knežević. Žažabac je zapovijedao cijelim područjem između Cetine i Neretve, te je sa svojim suradnicima uspješno proveo ustanak protiv francuske okupacije Dalmacije, boreći se na strani Austrijskoga Carstva. Oni su s ruskim vice-admiralom Dimitrijem Nikolajevičem Senjavinim digli ustanak 1807., pa opet 1809. godine. U Makarskoj je ustanovio vojsku, 800 vojnika iz Imotskoga, 300 iz Vrgorca, 200 iz Omiša i 600 iz Makarske.[3]
Međutim, mirom u Schönbrunnu, potpisanim 14. listopada 1809. godine, Austrija je predala Dalmaciju Francuzima što je bio izdajnički čin koji je ugrozio živote brojnih ustanika. Bijaše na stotine i tisuće junaka bez premca, od fra Dorotića do Zubana i imotskoga hajduka Zažapca, kojega naimenovaše gospodarom sve zemlje od Cetine do Neretve. Pomoćnikom mu bješe postavljen glasoviti pandurski harambaša Andrija Bartulović iz imotske Župe.[2] Prema podatcima iz Zadarskoga arhiva i istraživanjima dr. Mije Milasa, smatra se da su vođa ustanka Martin Pavlović Žažabac i njegov tajnik Frane Gudelj, obojica Imoćani, mučke ubijeni iz zasjede u Podbablju krajem studenoga 1809. godine. U narodu se za to mjesto uvriježio naziv Vrandukin greb. Nastojanjima dr. Mije Milasa, na tom je mjestu 2004. godine postavljena spomen-ploča sadržaja:
| »
|
Na ovom mjestu su mučki ubijeni i pokopani krajem 1809. sinovi Imotske krajine Martin Pavlović Zažabac i njegov tajnik Frane Gudelj. Martin Pavlović bijaše zapovjednikom i upraviteljem ustaničkih četa između Cetine i Neretve koje su se borile protiv francuske okupacijske vlasti za vrijeme Napoleona I.
|
«
|
|
|
Nadnevka 12. prosinca 2009. godine obilježena je 200. obljetnica ustanka protiv Francuza. Na mjestu njihove pogibije održan je prigodan govor popraćen vjerskim obredom uz nazočnost rodbine i potomaka Martina Pavlovića Zažapca i Frane Gudelja (više o tome može se pročitati u 39. izdanju lista Most, str. 74. – 77., u nakladi župe Podbablje).[4]
Poznati hrvatski književnik Ivan Aralica u svom je romanu Graditelj svratišta (1986.) opisao povijesnu ulogu Martina Pavlovića Žažapca i njegova tajnika Frane Gudelja, kao i ostalih istaknutih Hrvata u političkom i vojnom kontekstu pobune protiv francuske okupacije i time udahnuo novi život tim istinskim junacima, na ponos Imotske krajine i čitave Hrvatske.
| »
|
I narod opet ― po prokletstvu Božjem ― udariše na jedne da odmah potom druge gospodare dovede. I tako se krv prolijevala za Austriju i ne znajući da se ova u Schönbrunu ničice prostrla pred kljakava koljena malog korzičkog hajduka.
|
«
|
|
|
Izvori
- ↑ Ivan Aralica, Graditelj svratišta, Mladost, Zagreb, Svjetlost, Sarajevo, 1990., ISBN 86-05-00426-6
- ↑ a b c Ante Ujević, Imotska krajina, 2. prošireno izd., Matica hrvatska, Ogranak Imotski, 1991., str. 187.
- ↑ Mate Kuvačić-Ižepa, Čija je Asanaginica, Naklada Bošković, Split, 2007., ISBN 978-953-263-054-1, str. 57.
»Zažabac je u Makarskoj ustanovio solidnu vojsku jer mje je Imotski dao 800 ljudi, Vrgorac 300, Omiš 200, Makarska 600. Namjeravali su odmah krenuti na Neretvu, ali je akcija ustanika ubrzo propala jer ju je izdala Austrija za koju su se borili.«
(str. 57.)
- ↑ Mijo Milas, 200 Godina od ustanka. Junački ustanik Zažabac Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. kolovoza 2019. (Wayback Machine), Most, god. XXIV. Božić, 2009. Br. 1 (39), str. 74.-77., pristupljeno 3. svibnja 2019.
