Bio je profesor u Kölnu i Frankfurtu. Proučavajući prvenstveno etičku i antropološku problematiku postao je najznačajniji predstavnik Husserlove fenomenološke škole. Utjecao je na razvoj suvremene etike i aksiologije, a njegov utjecaj posebno je vidljiv u djelu N. Hartmanna. U svojim glavnim djelima "Formalizam u etici i materijalna vrijednosna etika" pobija Kantov formalizam.