Bio je jedan od pionira srednjovjekovne eksperimentalne znanosti, a osim matematike i astronomije, proučavao je magnetizam i optiku te je otvorio put razvoju optike i uporabi leća.[1] Oko 1250. godine postao je pripadnik franjevačkog reda i okrenuo se znanosti i pokusima. Zbog teoloških učenja oduzeta mu je katedra 1257. godine, nakon čega odlazi u progonstvo u Pariz.[2]
Godine 1277. zatraženo je od njega da izloži svoje filozofske poglede, a potom je osuđen je i zatvoren. Oslobođen je 1292. godine poslije provedenih petnaest godina u tamnici.
Bio je stručnjak u prosudbenoj ili mundanoj astrologiji kojom se nastojalo povezati planetarne cikluse i obrasce sa svjetskim događajima. Osim astrologijom, bavio se i teologijom, matematikom, geografijom, astronomijom, fizikom i alkemijom.[3] Poznato je da je izvodio praktične pokuse, osobito s kovinama i magnetizmom, a otkrio je i barut, neovisno od Kineza.[4]
Pripisuje mu se djelo "Zrcalo alkemije" (Speculum Alchemiae) objavljeno 1597. godine.
U svojim radovima predvidio je izradu lokomotive, automobila, eksploziva, zrakoplova i parobroda.[5]
Djela
Njegova glavna djela nastala su između 1266. i 1268. godine:
