Svetište, proštenište[1] ili hodočasničko mjesto (hodočastilište) je sveto mjesto obično povezano s nekim čudom, relikvijom ili tradicijom posjećivanja vjernika.
Svrhe hodočašća su odavanje časti Bogu, duhovna obnova, ponekad molba za ozdravljenje ili neka druga nakana te zahvala za dobivene milosti.
U katoličanstvu se naglašava četverostruki odnos koji se uspostavlja u hodočašću: odnos s Bogom (u molitvi i sakramentima), odnos hodočasnika sa samim sobom (hodočašće kao vrijeme promišljanja i donošenja odluka), odnos s bližnjima (hodočasnicima, putnicima) te odnos s čovjekovim djelima (kulturom, poviješću) i prirodom.[1]
Za muslimane najvažnije mjesto hodočašća je u Meku, te zatim u Medinu i Jeruzalem, Ziyarat i druga mjesta povezana s boravkom i djelima proroka Muhameda. Za iračkešijite važno je svetište u Karbali.
Budistička svetišta
Budustička svetišta vezana su uz važna mjesta u životu Bude. To su: Lumbini (rodno mjesto Bude), Bódhgaja (gdje je Buda postigao prosvjetljenje), Sarnath (gdje je Buddha prvi put propovijedao) i Kušinagara. Osim tih glavnih područja postoje veliki broj manje važnih budističkih hodočasničkih mjesta, kao što je Varanasi.