Četvrti carigradski sabor (katolički)

Četvrti carigradski sabor je veliki crkveni sabor održan u Carigradu od 5. listopada 869. do 28. veljače 870. Rimokatolička Crkva smatra ga osmim ekumenskim saborom. Na njemu je sudjelovalo 102 biskupa, 3 papinska legata i četiri patrijarha.^[1] Ukupno je održano deset sjednica i izdano 27 kanona.

Sabor su zajedno sazvali bizantski car Bazilije I. Makedonac i papa Hadrijan II.^[2] Njegovim odlukama je potvrđeno svrgavanje carigradskog patrijarha Focija i povratak njegovog smijenjenog prethodnika Ignacija.

Sabor je također potvrdio odluke Drugog nicejskog sabora kojim se dozvoljava štovanje ikona.^[3]

Kasnije, odnosno 879. .- 880. godine, održao se još jedan sabor koji se naziva Četvrti carigradski sabor, ovaj put nakon što je Focije vraćen na mjesto patrijarha. Njega pravoslavci priznaju kao legitimni sabor, a Focija slave kao sveca.^[4] Dva različita sabora s istim imenom, predstavljala su prvi slučaj da se oko jednog ekumenskog sabora ne mogu složiti zapadna i istočna Crkva, a što je posijalo sjeme budućeg crkvenog raskola.