Adam Philippe, Comte de Custine (4. februar 1740 - 28. august 1793) bio je francuski vojskovođa i državnik, poznat po uspjesima koje je postigao na samom početku Francuskih revolucionarnih ratova, ali i po tome što je zbog kasnijih neuspjeha bio optužen i pogubljen, postavši najpoznatijim vojskovođom koji je pao kao žrtva post-revolucionarne strahovlade.
Biografija
Rođen u plemićkoj porodici, Custine je vojničku karijeru započeo kao dijete u dobi od osam godina, priključivši se štabu proslavljenog zapovjednika Mauricea Saksonskog te je sudjelovao u završnim operacijama Rata za austrijskog nasljedstvo. U Sedmogodišnjem ratu je sudjelovao kao oficir draguna, napredujući do čina kapetana; u tom je sukobu bio duboko impresioniran taktikom i organizacijom svojih pruskih protivnika, te ju je kasnije nastojao prenijeti u vlastite redove.
Custineu je nekoliko decenija kasnije ponuđeno da zapovijeda konjičkom pukovnijom, ali se opredijelio za pješadiju, i to zato da bi 1780. godine mogao sudjelovati u ekspedicijskom korpusu koji je Francuska polala u Sjeverna Amerika poslala u Sjevernu Ameriku kako bi pomogla pobunjenim kolonistima. Custine je sudjelovao u Virginijskoj kampanji i bitci kod Yorktowna stekavši duboko poštovanje svojih američkih saveznika, ali i svog pretpostavljenog Rochambeaua. Kao i on, i mnogi drugi sudionici te ekspedicije, prihvatio je ideje Američke revolucije i nastojao ih primijeniti u svojoj domovini.
Prilika za to se pružila 1789. godine kada je sazvana skupština Generalnih staleža; Custine je napustio vojsku kako bi bio izabran za predstavnika rodnog Metza. U njoj se priključio umjerenoj frakciji koja se zalagala za liberalne reforme i transformaciju Francuske iz apsolutne u ustavnu monarniju po načelu podjele vlasti između parlamenta i monarha.
Godine 1791. se ponovno priključio vojsci, postavši zapovjednik Armije Vogsesa. Usprkos inzistiranja na strogoj disciplini, stekao je izuzetnu popularnost među ljudstvom, kao i nadimak "Brkovi". Sa tog je mjesta, na kome je bio dočekao izbijanje Rata Prve koalicije, nakon smjene Nicolasa Lucknera, preuzeo komadnu nad Rajnskom armijom i u jesen poduzeo spektakularni pohod u Njemačku prilikom koga su zauzeti Speyer, Worms, Mainz i Frankfurt i tamo uspostavljeni pro-francuski režimi.
U proljeće 1793. se, međutim, pod pritiskom ojačanih Prusa morao povući preko Rajne. Ti su događaji koincidirali sa izdajom generala Dumourieza, koji je napustio Belgiju u dogovoru sa Austrijanaca. Custine je pao pod sumnju da namjerava nešto slično, te je opozvan u Pariz. Zahvaljujući radikalnom jakobinskom političaru Robespierreu koji je stao u njegovu obranu, oslobođen je optužbi i krajem maja postavljen za novog zapovjednika bivše Dumourizeove Sjeverne armije.
Custine je Sjevernu armiju našao u lošem stanju, demoraliziranu neprekidnim nizom poraza i oslabljenu slanjem velikog dijela ljudstva u pobunjenu Vandeju. Zbog toga je odbijao zahtjeve vlade u Parizu da sa njom krene u kontraofenzivu protiv saveznika koji su prodrli u sjevernu Francusku. Kada se protiv Francuza dodatno okrenula ratna sreća i na bojištu Rajnske armije, ponovno su se pojavile sumnje u Custineovu vjernost Revoluciji, a koje je posebno poticao radikalni političar Jacques Hébert u svojim novinama Le Père Duchesne. Custine je 22. jula opozvan u Pariz. Ubrzo po dolasku su došle vijesti o padu tvrđave Valenciennes koju je Custine odbio pokušati deblokirati. Protiv njega je pokrenuta istraga, a nakon tri tjedna je Antoine Quentin Fouquier-Tinville protiv njega podigao optužnicu. Robespierre ovaj put nije stao u njegovu obranu, te je Custine proglašen krivim i giljotiniran.
