Štulhoferov otac je bio kirurg a majka predavala u srednjoj školi.[1] Njegova baka je bila jako religiozna a roditelji nisu nikada razgovarali s njim o seksualnosti.[1] Prema vlastitim izjavama, klasične sociološke teme u njegovoj mladosti nisu izazivale veliki entuzijazam.[1] No to se promijenilo kada je 1991. prvi put posjetio SAD. Dobio je istraživačku stipendiju na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu, u sklopu kojeg je i slavni Institut Kinsey, najpoznatija seksološka institucija na svijetu. Tu je imao pristup velikoj biblioteci pa je danima čitao i tražio nove knjige, te je tako naišao na jednu veliku policu s knjigama o ljudskoj seksualnosti.[1]
Bio je to moj susret s idejom da postoji nešto kao znanost o seksualnosti. Našao sam nešto što je bilo zanimljivo, znanstveno legitimno i povezano s mojim posve osobnim interesom za seksualnost kao dimenziju koja ljude razlikuje na fascinantan način. A to je područje bilo potpuno nerazvijeno u Hrvatskoj.[1]
Prema njegovom shvaćanju, ljubav, brak i seks su različiti pojmovi. Razlikuje i pojam "ljubav" od pojma "zaljubljenost":
Ljubav je dimenzija o kojoj je puno teže govoriti, teže ju je opisati, za nju treba puno više vremena da se razvije. A i, vjerojatno, stoga što sadrži neke kontradiktorne elemente. Čini mi se da je intimnost, kao kompleksan odnos između dvoje ljudi koji podrazumijeva uzajamno otvaranje, povjerenje, poštovanje, interes za drugoga i njegovu viziju svijeta, način na koji mogu najbolje opisati svoje viđenje ljubavi.[1]
Prema vlastitiom priznanju, najzanimljiviji razgovor je jednom imao nakon predavanja u Isusovačkoj školi s grupom mladih vjernika koji su se trudili poštivati tradiciju i ne stupati u spolne odnose prije braka.[1]
Prema njegovoj teoriji, seks ne izaziva ovisnost, pa ljudima koji pate od problema s kontroliranjem seksualnog nagona, tvrdi, pomaže normalna psihoterapija, a nije potreban odlazak u klinike za liječenje ovisnosti.[2]
Štulhofer je također pokretač seksualne terapije u Hrvatskoj.[3] U istraživanju iz 2003. godine, na uzorku tisuću žena, navodi kako poteškoće pri postizanju orgazma ima svaka peta žena u Hrvatskoj, što se poklopilo sa svjetskim rezultatima.[4]
Djela (izbor)
(2000). Nevidljiva ruka tranzicije: ogledi iz ekonomske sociologije. Razvoj i okoliš : biblioteka časopisa Socijalna ekologija ; knj. 13. Zagreb: Hrvatsko sociološko društvo : Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta. str. 204. ISBN953-6552-34-5.CROSBI238931.
(2004). Informiranost o HIV/AIDS-u, stavovi i seksualno ponašanje radnika migranata u RH. Zagreb: Međunarodna organizacija za migracije. str. 63. ISBN953-99721-0-8.CROSBI238932.
