Europski dabar (latinski: Castor fiber) je vrsta dabra koja je nekada bila raširena u Euroaziji. Lovio se gotovo do izumiranja zbog svog krzna i kastoreuma (mirisni uljasti sekret koji izrađuju trbušne žljezde dabra, i ženke i mužjaka), tako da je 1900. godine ostalo samo 1.200 dabrova.
Rasprostranjenost
Populacija dabra se oporavlja od skoro izumiranja. Procjenjuje se da je živjelo samo 1.200 dabrova početkom 20. stoljeća. U mnogim europskim zemljama, dabrovi su izumrli, ali ponovno naseljavanje i zaštita dovela je do postupnog oporavka na oko 639.000 jedinki do 2003. godine. Dabar danas obitava širom Europe i djelu Azije u Rusiji, Norveškoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji, Bjelorusiji, Finskoj, Mongoliji, Portugalu, Francuskoj, Kini, Kazahstanu, Luksemburgu, Turskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Moldaviji, Švedskoj, Poljskoj, Srbiji, Mađarskoj, Rumunjskoj, Ukrajini, Danskoj, Nizozemskoj, Crnoj Gori, Lihtenštajnu, Litvi, Letoniji, Slovačkoj, Sloveniji, Češkoj, Estoniji, Hrvatskoj, Austriji, Belgiji i Bugarskoj.[1]
Opis
Boja krzna europskih dabrova geografski varira. Svjetlo kestenasto riđa boja je dominantna u Bjelorusiji. U Rusiji, dabrovi u slivu rijeke Sož uglavnom su tamno smeđe boje, dok dabarovi u Voronjež rezervatu imaju jednako raspodijeljenu smeđu i tamno-smeđu boju.
Europski dabrovi su jedni od najvećih živućih vrsta glodavca i najveći glodavac podrijeklom iz Euroazije. Dabrovi su teški od 11 do 30 kg, s prosjekom od 18 kg. Dok je najveći primjerak težio rekordnih 31,7 kg , Smithsonian Institution je izvijestio da ova vrsta iznimno može biti teška 40 kg. Dužina tijela je od 80 do 100 cm, a repa 25 do 50 cm.[2][3] Europski dabar je vrlo sličan s američkim dabrom, ali ipak postoji nekoliko razlika između ove dvije vrste.
Galerija
Izvor
