Hostijahostia
Tipična hostija Tipična hostija
Hostija (latinski hostia = žrtva) je mali okrugli hljepčić , važan predmet kršćanske liturgije [ 1] katoličke mise [ 2] vino neophodan za žrtvu euharistije .[ 1] svećenik za euharistije posveti postaje transupstancijacijom tijelo Isusovo odnosno hostija, koje se po završetku mise dijele vjernicima. Po katoličkoj tradiciji mora biti beskvasni , jer se predpostavlja da je i Isus Krist jeo takav, jer Židovima nije bilo dopušteno da drže kvasni hljeb po svojim kućama u dane Macesa .[ 1]
Historija
Običaj je nastao kao zamijenjena za žrtvovanja životinja u antici . Na samim početcima kršćanstva laici su poklanjali brašno od kog se pekao taj hljeb , koji su po pravoslavnim crkvama pekle posvećene djevice , taj se običaj još uvijek zadržao u armenskoj crkvi .[ 1] Ceremonijal mise u kom je rezanje hljeba na oltaru važan dio, razradili su tokom 4. vijeka Jovan Hrizostom i Vasilije iz Cezareje u 4. vijek .[ 3]
Najstariji pisani dokument u kom se spominju tanki hljebčići na oltaru je iz sredine 11. vijeka , to je pismo tj. odgovor, legata pape Lava IX , kardinala Humberta carigradskom patrijarhu Mihajlu Kerulariju .[ 1] historičari smatraju da se do 10. vijeka i po crkvama istočnog kao po crkvama zapadnog obreda koristio hljeb od kvasca , dok drugi tvrde da se beskvasni hljeb koristi od samih početaka tog običaja u crkvama zapadnog obreda, ali ima i onih koji misle da se sve do Raskola Istoka i Zapada i beskvasni i kvasni hljeb koristili podjednako[ 1] teološko pitanje.[ 1]
Jedan od argumenata katoličke crkve za upotrebu beskvasnog hljeba je Toma Apostol , koji je smatrao da se sve do pojave judeo-kršćanske sekte Ebionita puno više koristio kvasni hljeb, i to podjednako i po Zapadnom i po Istočnom Rimskom Carstvu . Ebioniti su htjeli da se svi kršćani vrate korjenima odnosno Mojsijevim zakonima , pa shodno tome i beskvasnom hljebu, katolici su taj običaj prihvatili, a pravoslavci ne.[ 1]
Pravoslavna crkva
Po pravoslavnim i crkvama istočnog obreda koristi se sličan hljeb prosfora (grčki πρόσφορον = prinosim) koji se od hostije razlikuje najviše po tom što je pečen od brašna dizanog kvascem .[ 2] [ 4] denominacije kao Maronitska i Arnenska crkva koriste beskvasni hljeb.[ 1]
Protestantske crkve
Kod protestanata je korištenje hostije svedeno na simboličnu razinu, jer oni ne vjeruju da to predstavlja transupstancijaciju , tako da to najviše koriste Luterani kod evociranja Posljednje večere .[ 2]
Rasprave i sukobi
U vrijeme Raskola Istoka i Zapada , svađa oko tog dali je ispravno koristiti beskvasni ili kvasni hljeb , bila je jedna od ključnih točaka za velike teološke rasprave. Danas rasprava o tom dali je ispravno koristiti beskvasni ili kvasni hljeb, više nije toliko važna. Uostalom katoličkim svećenicima koji putuju po Orijentu , po krajevima gdje nema njihove crkve dozvoljeno je održati misu i sa kvasnim hljebom, isto vrijedi i za pravoslavne svećenike kad se nađu na Zapadu .[ 1]
Izvori
↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 „Altar Breads ” (engleski). New Advent. Pristupljeno 22. 3. 2018 . ↑ 2,0 2,1 2,2 „hostija ” (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. 3. 2018 . ↑ „The structure of the church ” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 22. 3. 2018 . ↑ „Prosfora ” (engleski). The Greek Orthodox Christian Tradition. Pristupljeno 22. 3. 2018 .
Vanjske veze
