Share to: share facebook share twitter share wa share telegram print page

Hrvatski nacionalizam

Hrvatska zastava s grbom s prvim bijelim poljem danas je jedan od simbola hrvatskih nacionalista

Hrvatski nacionalizam je izraz pod kojim se podrazumijevaju nacionalistički pojedinci, organizacije i ideologije kojima je zajedničko zalaganje za Hrvatsku kao nacionalnu državu koja bi sadržavala sve ili najveći dio teritorija na kojima Hrvati čine većinu ili koji su u prošlosti bili dio hrvatskih državnopravnih entiteta.

Nastanak

Hrvatski nacionalizam je nastao u 19. stoljeću kao rezultat buđenja nacionalne svijesti, odnosno reakcija na mađarski, talijanski i njemački nacionalizam koji su prijetili oduzimanjem hrvatskih teritorija, odnosno mađarizacijom i talijanizacijom u tadašnjoj Habsburškoj Monarhiji. Prvih nekoliko desetljeća teško ga je bilo razlučiti od srodnih pokreta kao što su panslavizam i jugoslavenstvo.

Dr. Ante Starčević, začetnik je modernog hrvatskog nacionalizma te najveći ideolog Velike Hrvatske

Ante Starčević

Kao otac modernog hrvatskog nacionalizma smatra se Ante Starčević, čija je Stranka prava promicala koncept tzv. hrvatskog državnog prava, čiji se sljedbenici nazivaju pravašima. Taj je koncept s vremenom došao u sukob sa srpskim nacionalizmom, koji će posebno eskalirati stvaranjem Jugoslavije kao zajedničke nacionalne države Srba i Hrvata.

NDH i komunistička Jugoslavija

Hrvatski nacionalizam je svoj ekstremni oblik dobio u 20. stoljeću kroz ustaški pokret i koncept Velike Hrvatske, koji je djelomično ostvaren kroz kratkotrajnu NDH u drugom svjetskom ratu. Porazom NDH i uspostavom komunističke Jugoslavije hrvatski je nacionalizam, isto kao i srpski, stavljen izvan zakona, iako će se u određenim oblicima pojavljivati i u redovima vladajuće Partije, pogotovo u periodu Masovnog pokreta početkom 1970-ih. U svom ekstremnom obliku hrvatski nacionalizam održan je u političkoj emigraciji.

Uspostava demokracije i raspad Jugoslavije

Hrvatski nacionalisti počinju ponovno otvoreno djelovati nakon uspostave demokracije u Hrvatskoj, pri čemu im snažan poticaj daje antibirokratska revolucija i s njim vezana eksplozija srpskog nacionalizma. Kao glavna nacionalistička stranka profilira se Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), koja će pod vodstvom Franje Tuđmana tokom raspada Jugoslavije ostvariti cilj: stvaranje nezavisne hrvatske države.

Nastojanje da se njoj državnopravno priključi BiH - bilo cijela, bilo područje Hrvatske Republike Herceg Bosne - za vrijeme rata u BiH doživjelo je neuspjeh, a službena hrvatska politika, uključujući sam HDZ, zbog nastojanja što bržeg priključenja zapadnom svijetu, odnosno euro-atlantskim organizacijama, odriče se maksimalističkog koncepta hrvatskog nacionalizma.

Danas

Hrvatski nacionalizam se danas u eksplicitnim oblicima u Hrvatskoj može pronaći tek kod pravaških i stranaka radikalne desnica. U implicitnim oblicima odražava se kroz protivljenje obnovi kulturnih, ekonomskih i drugih veza s državama bivše Jugoslavije, radikalnim pozicijama u graničnim sporovima (uključujući spor sa Slovenijom), a tek u posljednje vrijeme kroz euroskepticizam, odnosno protivljenje Europskoj Uniji (EU) zbog zatiranja hrvatskog suvereniteta. Hrvatske nacionalne stranke u BiH se, pak, također nazivaju nacionalističkima.

Povezano

Kembali kehalaman sebelumnya