Intelekt (lat. intellectus) je mentalna osobina koja se sastoji od više sposobnosti: učenje iz iskustva, adaptiranje na nove situacije, shvatanje i razumijevanje novih situacija i korišćenja stečenog znanja u interakciji sa okruženjem.
Različiti istraživači su naglašavali različite aspekte inteligencije u njihovim definicijama. Na simpozijumu američkih psihologa 1921. godine, Luis M. Terman i Edvard L. Torndik su postavili različite definicije za inteligenciju. Po Termanu najznačajniji vid inteligencije je sposobnost za apstraktno razmišljanje, dok je Torndik isticao sposobnost za učenje i sposobnost za davanje adekvatnih odgovora na različita pitanja, kao najznačajnije vidove inteligencije. U skorije vrijeme većina psihologa se slaže da je sposobnost adaptacije u okruženje ključna tačka za razumijevanje i davanje odgovora na pitanje kao što je: Šta se podrazumijeva pod inteligencijom? Adaptacija se može dešavati u različitim oblicima: student uči u školi gradivo koji mora da nauči da bi prošao razred ili godinu; doktor liječi pacijenta sa njemu nepoznatim simptomima i uči nove stvari o oboljenju koje nije dovoljno, ili nije uopšte dotada poznavao; ili, vajar prerađuje skulpturu s ciljem uspješnijeg predstavljanja zamišljene ideje. Većim dijelom, adaptacija uključuje promjene u samom sebi s ciljem uklapanja u okruženje, ali takođe može da znači kapacitet za promjenu okruženja, pa i pronalaženje novog okruženja, u koje će se individua bolje uklopiti.
