Johanna od Konstantinopola znana i kao Johanna od Flandrije, Johanna od Belgije, rođena oko 1200. - umrla 5. decembra 1244. (ili 1245.) bila je grofica Flandrije i Hainauta od 1205. do 1244.[1]
Za svoje vladavine potakla je ekonomski razvoj Flandrije, osnivanjem gradova.
Biografija
Rođena je kao prvo dijete flandrijskog grofa Balduina I i Marije od Champagne.
Njen otac otišao u Četvrti križarski rat u aprilu 1202., kad je imala dvije godine, slijedeće godina i njena majka otišla je da se pridruži ocu, ali je umrla od epidemije
po dolasku u Akru. Otac Balduin je 9. maja 1204. okrunjen za prvog cara Latinskog Carstva u Konstatinopolu, ali je već 1205. umro kao bugarski zarobljenik.[1]
Tako su Johanna i njezina sestra Margareta (1202.-1280.) postale siročad, a Johanna legalna nasljednica očevih domena Flandrije i Hainauta.
Nekoliko godina o sestrama je vodio brigu biskup iz Liègea Hugo od Pierreponta, dok je Balduinov brat Philip od Namura, vladao kao regent Johanninim domenama.
Kad su one bile ugrožene od brabantskog vojvode, potražio je zaštitu od svog punca, francuskog kralja Philippa II (njegova supruga bila je kćer Philippa II), na kraju je 1208. Johannu i Margaretu dao pod zaštitu Philippa II.[1]
Pronicljivi i ambiciozni Philipp II, bio je više zainteresiran za Flandriju i Hainault, nego za dobrobit Johanne i MMargarete.
Zbog tog je u januaru 1212. Johannu udao za Ferdinanda od Portugala (1188.-1233.), koji je pobjegao iz domovine zbog tiranije svog brata Afonsa II.
Iako se Ferdinand zakleo na vjernost Philippu II - 1213. se udružio sa brabantskim vojvodom i engleskim
kraljem Johnom protiv Philippa II. Kad je njihov savez doživio katastrofalan poraz u Bitci kod Bouvinesa 27. jula 1214. Ferdinand je pao u francusko zarobljeništvo.[1]
S druge strane Philipp je dozvolio Johanni da zadrži svoje domene, pod uvjetom da sruši sve svoje utvrde i ne gradi nove, ali je odbio Johanninu otkupninu za supruga. Tako je Johanna bila prisiljena da sama vlada sve nemirnijom Flandrijskom grofovijom u kojoj je 1225. izbila pobuna koju je poveo
Lažni Balduin, koji se predstavljao kao njen otac koji se vratio iz Križarskog rata.
Johanna pobjegla je u Tournai i zatražila pomoć od novog francuskog kralja Louisa VIII. Pobuna je ugušena, pa je Johanna nastavila vladati.[1]
I pored tog što je Philipp umro 1223. - Ferdinand je ostao u francuskom zatvoru.
Situacija se izmjenila kad je Bretanjski vojvoda ponudio Johanni da se uda za njega, ukoliko uspije dobiti poništenje svog braka od pape.
Taj brak bi ojačalo Bretanju i Flandriju, zbog tog je Louis VIII pristao osloboditi Ferdinanda, nakon što je mu je Johanna isplatila 50.000 livra za otkupninu.
Tako su Johanna i Ferdinand od 1226., ponovno bili zajedno nakon 12 godina. Dugi zatvor ostavio je posljedice na Ferdinanda koji je umro 1233.[1]
Nakon Ferdinandove smrti 1233. Johanna se ponovno udala za Thomasa Savojskog.
U novom braku nije imala djece, a umrla je 5. januara 1244.
Nakon njezine smrti na tron je stupila njena sestra Margareta od Konstantinopola.[1]
Izvori
Vanjske veze
