Karl Mannheim (27. mart 1893, Budimpešta - 9. januar 1947, London) je bio mađarski sociolog i filozof, jevrejskog porijekla, a dugo je živio u Njemačkoj i Engleskoj.
Temeljno djelo Karl Mannheima je «Ideologija i utopija»[1] u kojem je izložena njegova koncepcija sociologije znanja.
Za Mannheima distinkcija između partikularnog i totalnog pojma ideologije predstavlja početni korak u pokušju njegovog utemeljenja sociologije znanja. On je izveo i vrijednosnu neutralizaciju totalnog pojma ideologije.
Ispitivanje ideologičnosti ljudskog mišljenja na razini totalnog pojma ideologije ne bavi se pitanjem istinitosti ili neistinitosti nekog mišljenja, nego se ograničava na to da pokaže «vezu između struktura svijesti i životnih situacija u kojima one postoje», i koje nužno uvjetuju njihov ideologijski karakter.
Mannheim je smatrao da svaka društvena grupa (npr. generacija), a ne samo klase kao što je Karl Marx tvrdio, prozvodi svoju ideologiju, Zanimao se za vezu između znanja i egzistencije, odnosno kako se socijalne strukture i odnosi pojavljuju u tvrdnjama. Razmatrao je problem dijaloga između sagovornika koji imaju posve ražličita gledišta. Smatrao je da je najprije potrebno da sociolog postigne znanja određenim distanciranjem od pozadine vlastitih uvjerjenja kroz upoznavanje sa različitim situacijama, kao i da on mora biti svjestan da se nikada posve ne može nadići parcijalna perspektiva i zauzeti neko gledište koje je sveobuhvatno. Na sebe nije gledao kao na pozitivistu zato što nije smatrao da postoji jedna istina koja je predmet znanja, nego da karakter i validnost istine zavisi od posmatrača. Pozitivizam kriticizira zbog toga što se isti fokusira isključivo na materijalnu stvarnost i negira važnost razmijevanja i interpretacije.[2] Svoj stav je branio od prigovora da je riječ o filozofskom relativizmu, umjesto toga je zagovarao relacionizam, to jeste da se tvrdnje trebaju razumjeti u odnosu na društvene odnose. Mannheimov pojem relacionizma ima sličnosti sa savremenim idejama socijalnog konstrukcionizam i analize diskursa.[3]
Mannheim u svom djelu navodi tri tipa ideologijskog iskrivljavanja:
- zastarjela etička norma postaje ideologijom
- pokušaji prekrivanja društvenih odnosa i falsificiranja elementarnih činjenica o ljudskom životu
- kada ideologija kao oblik spoznaje nije više adekvatna za razumijevanje stvarnosti
U određenju totalnog pojma ideologije Mannheim izvodi vrijednosnu neutralizaciju toga pojma u dvostrukom smislu:
- spoznajno-teorijska neutralizacija
- socijalno-politička neutralizacija
Relevantni članci
Izvori
- ↑ Mannheim, Karl. 1968. Ideologija i Utopia. Branimir Živojinović, prevoditelj.
- ↑ Ritzer, George i Douglas Goodman. 2003. Classical Sociological theory, 4th edition. New York: McGraw Hill.
- ↑ Kuman, Krishan. 2006. Ideology and sociology: Reflections on Karl Mannheim's Ideology and Utopia. Journal of Political Ideologies, 11:2.
Eksterni linkovi
