Za bugarski film, vidite članak
Zift .
Katran (od tursko - arapskog : qaṭrān - قطران [ 1] tar / ter [ 2] staroengleskog teoru = drvo[ 3] ljepljiva tamna (smeđa do crne ) tekućina, proizvod karbonizacije [ 4] suhe destilacije ) fosilnih goriva ; drva , treseta , ugljena i nekih drugih organskih suptanci .[ 1]
Najveći proizvođači katrana su zemlje s razvijenom industrijom zemnog plina i koksa ; SAD , Rusija ,
Kanada , Ujedinjeno Kraljevstvo , Francuska , Nizozemska , Njemačka .[ 1]
Karakteristike
Po kemijskom sastavu to je smjesa ugljikovodika i njegovih derivata . Količina i kvaliteta katrana zavise najviše o temperaturi na kojoj se obavlja suha destilacija te o tipu i kvaliteti sirovine.
Industrijski se proizvodi katran od antracita , lignita i drva .[ 1]
Za industriju je najvažniji katran od antracita [ 1] [ 4]
Katran antracita (kamenog ugljena) je crna gusta tekućina specifičnog mirisa , gustoće od 1,1 do 1,2 mg/cm³ .
On je bazna sirovina za proizvodnju umjetnih boja , lijekova , eksploziva , polimera , otapala i brojnih drugih korisnih
proizvoda. U odnosu na temperaturu destilacije, razlikuju se visokotemperaturni i niskotemperaturni katran .[ 1]
Visokotemperaturni katran
Visokotemperaturni katran je prvenstveno onaj koji se proizvodi u koksarama , suhom destilacijom na temperaturi od
750 do 1300 °C . Sastoji se uglavnom od ugljikovodika : benzena , naftalena , antracena i njihovih derivata .[ 1]
Frakcijskom destilacijom katran se rastavlja na više frakcija (ulja ): lako, srednje, teško i antracensko
ulje .[ 1]
Nakon destilacije preostaje katranska smola , koje u katranu ima više od 50%. Daljnjom obradom pojedinih frakcija
(rektifikacijom i kemijskom obradom) dobija se čitav niz proizvoda.
Iz lakog ulja dobija se benzen i njegovi derivati. Sirovi benzen, onečišćen toluenom i ksilenima , prodaje se kao tehničko otapalo ,
čisti benzen upotrebljava se za proizvodnju boja , a toluen za proizvodnju eksploziva .[ 1]
Srednje ulje sastoji se od fenola i dobrog dijela naftalena kog u katranu ima dosta. Fenol je jak antiseptik , koji se koristi za proizvodnju
pikrinske kiseline (eksploziv ) i salicilne kiseline , sirovine za proizvodnju brojnih
medicinskih preparata. Naftalen služi za proizvodnju boja , ftalne kiseline i drugih derivata .[ 1]
Teško ulje ima dosta naftalena i brojnih drugih organskih spojeva , a koristi se za impregnaciju željezničkih
pragova i kao loživo ulje .[ 1]
Antracensko uljeantracen , koji se filtrira hlađenjem i kristalizacijom, zajedno sa drugim sličnim spojevima (fenoterol ,
fluoren ecc). Preostalo tekuće ulje koristi se kao loživo ulje , kao premaz za impregnaciju željezničkih
pragova, ali i kao sirovina za proizvodnju preparata za zaštitu drveća i voćaka (karbolineum).
Katranska smola upotrebljava se za proizvodnju izolacijskih materijala, kitova, premaza za željezne konstrukcije, ugljenih briketa i
slične svrhe.[ 1]
Nakon uklanjanja piridina i drugih destilata , dobija se smolasta materija koja se koristi u aluminijskoj industriji
za proizvodnju elektroda .[ 4]
Katran antracita je prva materija za koju je naučno dokazano još 1916 . - 18 . da ima kancerogeno djelovanje.[ 1]
Niskotemperaturni katran
Niskotemperaturni katran (zvan i švelni katran, primarni katran[ 1] karbonizirajom antracita , treseta , lignita ili drva na temperaturama koje ne prelaze 700 °C .[ 4]
On se sastoji od viših fenola i brojnih alifatskih ugljikovodika (nafteni, laki benzin ), i po tome se jako razlikuje od visokotemperaturnih katrana , i sličniji je katranima od lignita i nafte .[ 1]
Iz katrana antracita se destilacijom dobijaju katranske kiseline - fenolni spojevi koji reagiraju s otopinom
natrijeva hidroksida i formiraju soli topive u vodi.[ 4] piridin , bezbojna nitrogenska tekućina oštra mirisa iz koje se proizvode brojni derivati
važni za farmaceutsku industriju .[ 4]
Katran lignita (smeđi ugljen) dobija se suhom destilacijom bituminoznih vrsta lignita na niskoj temperaturi.
Smeđe je boje - neugodna mirisa, na sobnoj temperaturi je gust kao maslac . Po sastavu je sličan niskotemperaturnom katranu i nafti .[ 1]
Drvni katran
Katran dobijen karbonizacijom kukuruznih klipova Drvni katran je proizvod karbonizacije ili suhe destilacije drva [ 5] °C .
Postoje dvije vrste; katrani od tvrdih drva (bukva , hrast ) i smolasti katraničetinarskih drva .[ 5]
Sirovi drvni katran može se koristiti kao gorivo ili kao premaz za impregnaciju užadi i drva i za brtvljenje .
I taj katran se može destilirati kako bi se dobio kreozot , ulja i smola .[ 5]
Iz katrana od tvrdih drva destilacijom se dobija etanska kiselina , aceton i metanol .
Katrani proizvedeni od smolastih vrsta drva razlikuju se od katrana od tvrdih drva , jer imaju ugodan miris mješavinu terpena poznatijeg kao terpentin .[ 5] crnogoričnih drva , često se zove stockholmski ili arhangelski jer se proizvodi u velikim šumama Rusije , Švedske i Finske .
Proizvodi se tako da se nakon karbonizacije prvo destilacijom odstrani terpentin , obično uz pomoć vodene pare .[ 5] farmaceutskoj industriji kao sastavni dio nekih topikalnih ljekova i antiseptika . Destilat borovog katrana naročito kreozot , koristi se u metalurgiji kod flotacije .[ 5]
Historija primjene
Za Drvni katran znali su još u Antičkoj Grčkoj , a po Skandinaviji se vjerojatno koristio od željeznog doba .
Negdje od 14. vijeka - katran je postao jedan od najvažnijih švedskih izvoznih proizvoda. Švedska je tako 1615 . izvozila
13.000 barela katrana, a na vrhuncu potražnje 1863 . - 227,000 barela .
Proizvodnja katrana gotovo je zamrla početkom 20. vijeka , kad su druge kemikalije zamijenile katran, a drvene brodove čelični .
Ipak se tradicionalni drveni brodovi i dalje (mada sve rijeđe) katraniziraju.
Pogledajte i ove starnice
Reference
↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 „Katran ” (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 11. 10. 2015 . ↑ „Što znači ter ” (srpski). Štoznači. Pristupljeno 11. 10. 2015 . ↑ „Tar ” (engleski). Merriam Webster. Pristupljeno 11. 10. 2015 . ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 „Coal tar ” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 11. 10. 2014 . ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 „Wood tar ” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 11. 10. 2014 .
Vanjske veze
