Kongresna Poljska (poljski: Królestwo Polskie, Królestwo Kongresowe ili samo Kongresówka) bila je država u personalnoj uniji sa Ruskim Carstvom, koja je egzistirala od 1815. do gubitka teritorija Prvom svjetskom ratu 1915.[1]
Historija i karakteristike
Ta država stvorena je nakon Napoleonskih ratova odlukom Bečkog kongresa 3. maja 1915., koja je rezultat političke nagodbe velikih sila.[1]
Njom su vladali Ruski carevi sve dok je nisu izgubili u Prvom svjetskom ratu.
Kongresna Poljska prostirala se uglavnom na prostoru bivšeg Varšavskog vojvodstva na površini od 127.470 km².
Sa sjevera i zapada graničila je sa pruskim provincija]]ma; Istočna Pruska, Posen i Šlezija, a na jugu sa austrijskom Galicijom i Lodomerijom i sa istoka Ruskim Carstvom.[1]
Jedinstvo sa Ruskim Carstvom osiguravao je zajednički monarh, za Poljake kralj za Ruse car.
autonomiju je garantirao Bečki kongres, a novi ustav predstavio je sam car Aleksandar I 27. novembra 1815.
Ustav je budućoj državi dao pravo na vlastitu administraciju, sejm (zakonodavna vlast), vojsku i širok spektar građanskih sloboda.[1]
Sve to nije dugo potrajalo, jer je nakon Poljskog ustanka 1830.-31., car Nikola II zamijenio ustav Kongresne Poljske - Organskim statutom, koji je stvorio čvršću uniju između Kongresnog kraljevstva i ruskog cara. Pritom je rasformirao poljski sejm i vojsku, a Poljacima nametnuo vojnu diktaturu.[1]
Nakon nove pobune 1863. godine, car Aleksandar II transformirao je Kongresnu Poljsku u guberniju Ruskog Carstva i podvrgnuo je intenzivnoj politici rusifikacije.
Ime joj je promijenjeno u - Privislinski kraj, a vlast je prekompornirana u kombinaciju civilne i vojne uprave na čelu s ruskim generalnim guvernerom i potpuno popunjena ruskim
birokratima.[1]
Izvori
Vanjske veze
