Stjepan II Kotromanić (Srebrenik 1292. - 28. septembar 1353.) bio je bosanski ban od 1322. godine. On je bio sin bosanskog bana Stjepana I Kotromanića i srpske princeze Izabele.
Elizabeta, ortenburška grofica; Teodora, bugarska princeza; Elizabeta Pjast
Udovica Stjepana Dabiše, Jelena je izabrana za vladaricu od bosanskog plemstva. De facto je imala vrlo malo moći, budući da su velikaši ojačali. Smijenjena.
Vanbračni sin Tvrtka I, postavljen na prijestolje nakon Jelenine smjene, ali ubrzo protjeran. Vratio se 1409. i sljedeće tri godine se borio za vlast s Tvrtkom II.
Iz porodice Hrvatinića, smijenjen zbog kovanja zavjere s Ugarima protiv Osmanlija.
Titule
Kraljevi Bosne su koristili dvije titule: kratku i složenu. Kratka titula je glasila:
Po milosti gospoda Boga kralj Srbljem, Bosni, Primorju i k tomu[1] (latinski: Gratia Dei rex Serbiae, Bosniae, maritimarum partium, etc).
Složena titula je glasila:
Po milosti gospoda Boga kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Dalmaciji, Hrvatskoj, Donjim krajem, Zapadnim stranam, Usori, Soli i Podrinju i k tomu[1] (latinski: Dei gratia rex Serbiae, Bosniae, Maritimarum partium, Chulmensium Terrarum, Dalmatiae, Croatiae, partis inferioris, Occidentalium partium, Usoriae, Soliae, Podriniae, etc)