Lucifero Martini

Lucifero Martini (Firenca, 25. III. 1916. - Rijeka, 10. V. 2001.) italijanski pjesnik, prozaist i novinar koji je veći dio svoga života proveo u Rijeci, gdje je živio i djelovao do smrti.

Rođen u Firenci od roditelja porijeklom iz Pule, djetinjstvo proveo u Istri i Gorici, diplomirao ekonomiju na Univerzitetu u Trstu.

Mobiliziran u talijansku vojsku 1941. a u septembru 1943. preživio odmazdu u Kafeloniji (Grčka) u septembru 1943. Antifašista, ljevičar (član Talijanske komunističke partije) pridružuje se partizanskom pokretu otpora, a u januaru 1944. prelazi u Istru i sudjeluje u Narodnooslobodilačkoj borbi. Sve do osnivanja Unije Talijana za Istru i Rijeku radi na kulturnim programima te u organizaciji štampe na talijanskom jeziku za Istru i Kvarner.

Na kraju rata član je Jugoslavenske komisije na Mirovnoj konferenciji kao blizak suradnik Edvarda Kardelja i u svojim internacionalističkim idealima zagovara pripajanje Julijske krajine socijalističkoj Jugoslaviji. U međuvremenu je bio član redakcije "Il Nostro Giornale" (Naše novine) iz Pule, koje su bile glavni prokomunistički medij u gradu sve do istarskog egzodusa kada su istarski Talijani skoro u potpunosti ispraznili nakon pariškog mirovnog ugovora 10. II. 1947. po kome nije data nikakva autonomija Istri i Rijeci. Zbog svojih natpisa je bio uvjetno kažnjen na dvije godine zatvora od strane anglo-američkih vlasti u Puli. Nakon toga Martini postaje glavni urednik dnevnih novina iz Rijeke "La Voce del Popolo". Dugo godina je bio i glavni urednik tjednika "Panorama" te osnivač i urednik časopisa za kulturu "La Battana".

Martini se kao književnik iskazivao u raznim literalnim područjima, poeziji, prozi (pripovjetke i romani), drami i radiodrami. Pored toga je bio književni i filmski kritičar. Zahvaljujući njegovom novinarskom i književnom radu stvoreni su i časopisi kao "Arte e lavoro" (umjetnost i rad) i "Orizzonti" (Horizonti).

Neutralnost ovog članka ili dijela članka je osporena. Molimo da prije uređivanja članka sporne dijelove razmatrate na stranici za razgovor.

Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori. Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak.

Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadrži originalno istraživanje ili tvrdnje koje nisu verificirane. Molimo vas da pomognete Wikipediji da potkrijepi teze odgovarajućim referencama, ukoliko je to moguće. Za više detalja, pogledajte stranicu za razgovor.

Pjesnički tok Lucifera Martinija temelji se u kreativnim korijenima svog iskustva u partizanskom ratu, s druge strane u humanističkim idealima. Martini crpi iz ta dva vrela, između sjećanja na proživljeno i žaljenja zbog neispunjenih ideala te je njegova poezija njihalo između intimističkog, refleksivnog i društvenog. Martinijeva poetika je tout court povezana s neorealizmom u književnosti.

Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori. Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak.

Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadrži originalno istraživanje ili tvrdnje koje nisu verificirane. Molimo vas da pomognete Wikipediji da potkrijepi teze odgovarajućim referencama, ukoliko je to moguće. Za više detalja, pogledajte stranicu za razgovor.

U trideset godina književne aktivnosti Martini je napisao petnaestak proznih djela između kratkih romana i opširne pripovijesti sa specifičnom temom: pola stoljeća života etničke i lokalne zajednice.

Martinijev prvijenac je drama "Naći se slobodnim" (Ritrovarsi liberi) napisana 1945. za partizansku kazališnu družinu Otokar Keršovani. Bila je to prva drama na talijanskom jeziku stvorena u partizanskim redovima, ali na žalost rukopis se izgubio.

U svojm djelima Martini se inspirira nedavnom prošlošću, partizanskoj borbi koja mu je referentna točka u promatranju devijacija sadašnjosti. Budućnost Talijana Istre i Rijeke je u borbi za oslobođenje i u stvaranju novog humanijeg socijalističkog društva oslobođenog nacionalističkim trvenjima. Pripovjedački je povezan s neorealizmom i verizmom, najprikladnijim za iskazivanje "angažiranih" tema kojima se Martini bavio. Napuštanje tješiteljske literature bijega od stvarnosti u korist angažirane umjetnosti u cilju promjene stvarnosti, a ne samo u njenom opisivanju jeste karakteristika socrealizma, ali i neorealizma.

U Martinijevom opusu dva se elementa ponavljaju: individualac koji se kreće u društvu o kome izražava suknje, nade, izvjesnost i sjećanje koje se vraća u vrijeme oslobodilačkog rata i revolucionarne ideale - književnost imuna na ljudske slabosti.

Lucifero Martini je trideset godina bio kritički kroničar štampe, radija, televizije i filma napisavši stotine članaka, eseja i kritike knjievnosti i umjetnosti.

U povijesnom smislu Martini ima dva memoristička djela: Parlano i protagonisti (Govore sudionici, 1976), "posvećeno Riječanima, Talijanima i Hrvatima, koji su se borili i poginuli za socijalističku revoluciju" i I protagonisti raccontano (Sudionici pripovijedaju, 1983), u kojima Martini zapisuje svjedočanstva partizana iz Italije koji su sudjelovali u partizanskom ratu u Jugoslaviji.

Poezija Lucifera Martinija objavljena je u sljedećim antologijama nagrađenih radova na natječaju "Istria Nobilissima":

• Nel segno del mare, 1971 (U znaku mora)
• La bora spegne il fuoco, 1973 (Bura gasi vatru)
• Aroma d'alga, 1974 (Ukus alge)
• Vento sul mare, 1975 (Vjetar na moru)
• L'erba non è ancora verde, 1978 (Trava još nije zelena)
• Anca cussì, 1982 (I takò)
• Tempo nostro, 1987 (Naše vrijeme)
• Schegge di tempo, 1990 (Skice vremena)
• L'alba di domani, 1995 (Jutro sutra)
• L'ultima sponda, 1998 (Posljednja obala)

Ostale objavljene zbirke:

• Nuvole in cielo, Fiume 1975 (Oblaci na nebu)
• Somiglianze, Fiume 1982 (Sličnosti
• Colloquio con la città, 1987 (Razgovor s gradom, prevedeno na hrv.srp.)

Objavljeno u antologijama "Istria Nobilissima"

• Giorni di dolore, 1972 (Dani boli)
• L'ultima paura, 1974 (Posljednji strah)
• Il muro della memoria, 1977 (Zid sjećanja)
• Il ritorno, 1979 (Povratak)
• L'ultimo giorno dell'anno, 1983 (Posljednji dan u godini)
• Il sentiero, 1985 (Staza)

Objavljeno u časopisu "La Battana":

• L'appuntamento, s.d.

Ostali objavljeni romani:

• Erba di casa, EDIT, Fiume 1966 (Trava doma)
• La lunga strada, 1985 (Duga cesta)
• La scelta, EDIT, Fiume 1987, ponovno objavljen 2007, (prevedeno, Opredjeljenje, Čakavski sabor: Istarska naklada; Edit))
• La casa nuova, 1987 (Novi dom, preveden na hrv.srp. ICR Rijeka 1989.)

• Parlano i protagonisti, Rovigno 1976 (Govore sudionici)
• I protagonisti raccontano, Pola 1983 (Sudionici pričaju)

• Milani, Nelida, Dobran, Roberto (cur.), Le parole rimaste. Storia della letteratura italiana dell'Istria e del Quarnero nel secondo Novecento, 2 voll., Società di Studi e di Ricerche "Pietas Julia" di Pola - Unione Italiana - EDIT, Fiume 2010.
• Pellizzer, Antonio, Voci nostre: antologia degli scrittori del gruppo nazionale italiano di Jugoslavia, EDIT, Fiume 1985.
• Scotti, Giacomo, E di me resterà una sillaba, una parola? In memoriam Lucifero Martini (1916 - 2001), in "Unione Italiana", Anno II, n. 8, Fiume-Capodistria 2001.
• Simonovich, Mario Il discorso letterario di Lucifero Martini, "La Battana", 173, Fiume 2009.