Marsovi kanali

Karta Marsa koju je napravio Giovanni Schiaparelli između 1877. i 1886., na kojoj su obilježja canali u obliku finih linija

Skica Marsa koje je napravio Lowell prije 1914.

Od kraja 19. i početkom 20. vijeka, vjerovalo se da postoje kanali na Marsu, sve dok nije utvrđeno da se radilo o zabludi. Tijekom opozicije 1877., italijanski astronom Giovanni Schiaparelli je koristio teleskop od 22 cm kako bi dobio detaljnu mapu Marsa. Ove karte su sadržavale obilježja zvana canali, za koje su kasnije ispostavilo da su bile optičke iluzije. Ovi canali su navodno duge linije na površini Marsa te im je čak i dao imena rijeka na Zemlji. Njegov naziv canali je popularno krivo preveden na engleskom kao kanali. 1886., engleski astronom William F. Denning je promatrao da su ta linearna obilježja nepravilna te imali naznake okupljanja i prekidanja. Do 1895. engleski astronom Edward Maunder je postao ubeđen da su te linije zbroj mnogo manjih detalja na planetu.

U svojem djelu iz 1892., La planète Mars et ses conditions d'habitabilité, Camille Flammarion je napisao da su ti kanali slični onima koje je napravio čovjek, što ukazuje na inteligentnu rasu koja distribuira vodu po Marsu. Promovisao je postojanja takvih stanovnika, te pretpostavio da su možda i naprediniji od ljudske rase.

Pod uticajem promatranja Schiaparellija, Percival Lowell je osnovao zvjezdarnicu sa teleskopom od 30 i 45 cm. Koristio ju je za promatranje Marsa 1894. nakon manje prigodnih opozicija. Objavio je knjigu o Marsu i životu na planetu, što je utjecalo na širu javnost. Tzv. canali su uočeni i od drugih astronoma, kao što su Henri Joseph Perrotin i Louis Thollon uz pomoć refraktora od 38 cm na jugu Francuske, koji su u to vrijeme bili jedni od najvećih teleskopa na svijetu.

Počevši od 1901., američki astrono A. E. Douglass je pokušao da fotografiše kanale na Marsu. Naizgled se činilo da je uspio kada je američki astronom Carl O. Lampland objavio fotografije navodnih kanala 1905. Iako su ovi rezultati svojedobno prihvaćeni, počeli su ih osporavati grčki astronom Eugène M. Antoniadi, engleski naučnik Alfred Russel Wallace i mnogi drugi akademici koji su uočili da se vjerojatno radi tek o zamišljenim obilježjima. Kako su napravljeni veći i precizniji teleskopi, sve je manje canala uočeno. Tokom promatranja 1909. koje je vodio Flammarion sa teleskopom od 84 cm, nije više uočio nijedan obrazac kanala na Marsu. Ispostavilo se da se radilo o optičkoj iluziji uzrokovanoj nepreciznim teleskopima.