Neredi na utakmici Dinamo – Crvena zvezda 1990.

Neredi Dinamo - Crvena zvezda odnosi se na neodigranu fudbalsku utakmicu u Zagrebu i nerede koji su uslijedili na Stadionu Maksimir na dan utakmice 13. 5. 1990 godine.

SFR Jugoslavija je krajem 1989 godine uvela višepartijski sistem. Tokom proljeća 1990 godine počelo je formiranje novih političkih stranaka i pojavljivanje novih političkih lidera. SR Hrvatska je u aprilu 1990 godine raspisala lokalne i parlamentarne izbore. Pobjedu na tim prvim više stranačkim izborima je odnio HDZ sa 40,07% glasova, naspram 22,63% glasova za SKH. Nakon izborne pobjede HDZ-a i uspostave nove vlasti, dodatno su se radikalizirali stavovi Srba u sredinama gdje su činili većinu ili znatan postotak stanovništva SR Hrvatske. SDS, koji je sve snažnije iskazivao svoj nacionalistički i ekstremistički karakter, je naglo širio utjecaj na račun SKH-a, koji su gotovo potpuno izgubili oslonac u pretežno srpskim sredinama. U takvoj naelektriziranoj situaciji nova vlast SR Hrvatske nije stišavala hrvatsku nacionalnu euforiju. Čak što više činilo se da je podržava, a dijelom i raspiruje. Među Srbima u Hrvatskoj još je više naraslo nepovjerenje uvođenjem tradicionalne hrvatske zastave i grba bez komunističkih obilježja, što je kod Srba bilo tumačeno kao povratak ustaškoj zastavi i grbu iako je "sporni" grb bio uključen i u grb SR Hrvatske, te grb Kraljevine Jugoslavije. Kod velikog dijela hrvatskih Srba bio je prisutan osjećaj straha. Nakon utakmice, u mjesecima koji su uslijedili, novouspostavljena HDZ-ova vlast je pod raznim pritiscima prisilila mnoge državne službenike, ponajprije milicajce srpske nacionalnosti i iz mješanih brakova da napuste službu. Neki su bili umirovljeni, neki su našli drugi posao, a dio njih je jednostavno završio na ulici. Za takve postupke razlozi su pronalaženi u nastojanju da se postotak pripadnika neke etničke skupine u državnoj službi izjednači s njezinim udjelom u stanovništvu, o čemu je HDZ-ova vlast donijela i posebnu uredbu. Za popunu tih ispražnjenih mjesta u miliciji su se uglavnom javljali Hrvati, što je još više kod Srba stvaralo osjećaje nepovjerenja i animoziteta.^[1]

Crvena zvezda, Dinamo, Partizan i Hajduk su "dio velike četvorke" koji su ranijih sezona skoro uvijek odlučivali o fudbalskom šampionu Jugoslavije. Dinamo je u sezoni 1989/90 bio jesenski prvak, držao je prvo mjesto na tablici i dio proljeća, no nekoliko kiksova je iskoristila Crvena zvezda koja je te sezone imala odličan tim.^[2] Crvena zvezda je nekoliko nedelja prije ove utakmice osigurala prvo mjesto na tablici, stoga ova utakmica nije imala takmičarsku važnost, ali je svakako bila zanimljiva za mnoge poklonike fudbala diljem Jugoslavije.^[2] Godinama prije kada kod su Crvena zvezda i Dinamo igrali svoje utakmice, kako u Zagrebu, tako i u Beogradu, dolazilo je do manjih nereda i i pokoje tučnjave navijača na samom stadionu ili oko njega, ali nikad sa ovako fatalnim ishodom kao tog 13. 5. 1990 godine.

Glavnina navijača Crvene zvezde je krenula međunarodnim vlakom iz Beograda za Minhen, preko Zagreba, u ranim jutarnjim satima 13. 5. 1990 godine. Noć ranije, 12. 5. 1990, jedna manja grupica navijača je iz unutrašnjosti SR Srbije došla u Zagreb. Te noći nije bilo nereda. U vlaku koji je išao iz Beograda ka Zagrebu, preko Srijema i Slavonije, na usputnim stanicama su ulazili navijači. Oko 12 sati, vlak je povlačenjem ručne kočnice u vagonu stao u blizini zagrebačkog Autobusnog kolodvora gdje je oko dvije tisuće navijača Crvene zvezde izašlo iz vlaka mimo znanja zagrebačke milicije. Navijači Crvene zvezde su trebali izaći iz vlaka na zagrebačkom Glavnom kolodvoru gdje su ih čekale jake milicijske snage. Navijači Crvene zvezde su potom u zagrebačkom naselju Trnje napravili kaos, razbijajući izloge i oštećujući parkirane automobile.^[3][4]

Oko 15-ak minuta je trebalo zagrebačkoj miliciji da okruži navijače Crvene zvezde i da ih smiri, ali to nije išlo lako, jer je nastala velika tuča, između milicije i navijača, u kojoj je jedan policajac bio teško povrijeđen. Navijači Crvene zvezde su potom uz milicijsku pratnju bili prepraćeni ulicom proleterskih brigada (danas Vukovarska ulica) do Maksimirskog parka, nedaleko od stadiona, sa namjerom da ih se tamo zadrži do početka utakmice, te da ih se odatle sprovede do stadiona. No to miliciji nije pošlo za rukom, jer su se navijači Crvene zvezde uglavnom izvlačili iz tog obruča. U samom centru Zagreba došlo je do nekoliko tuča između Zvezdinih i Dinamovih navijača, u kojima su dva Dinamova navijača bila teško povrijeđena. U Zagrebu je tada prvi put prošlo nekažnjeno javno pjevanje, do tada zabranjene, četničke pjesme "Od Topole, od Topole".^[3]

Kada se primakao početak utakmice, zagrebačka milicija je sprovela Delije (bilo ih je preko 2.000) na tribinu jug-stajanje Maksimirskog stadiona. Iznad Delija na jugu-sjedenje su se nalazili obični gledatelji, navijači Dinama. Još dok su se tribine popunjavile publikom, krenule su verbalne čarke i standardne prozivke Zvezdinih i Dinamovih navijača, propraćene međusobnim uvredama, čak i na nacionalnoj osnovi. Prema izvještajima, povici poput "Zagreb je Srbija!", "Ubit ćemo Tuđmana" i "Srbe na vrbe" nisu bili rijetkost. Desetak navijača Crvene zvezde je prije početka utakmice preskočilo ogradu južne tribine, te su potom sišli na tartan i odtrčali do centra igrališta na kojem su razvukli 20-metarski transparent sa natpisom "Delije iz Knina". Milicija ih je ubrzo potjerala natrag na tribinu. Nakon toga jedna druga grupa navijača Crvene zvezde je na spoju između istoka i juga, (tu su bila tri metalna jarbola na kojima su se uvijek isticale zastave SFR Jugoslavije, SR Hrvatske i Dinama), spustila i zapalila republičku zastavu SR Hrvatske.^[4]

Delije je sa juga-sjedenje provocirala manja grupa Dinamovih navijača tako što ih je gađala kamenčićima,^[5][6] te verbalno vrijeđala.^[6] Negdje u istom trenutku Delije su počele trgati reklame na jugu-stajanje. Neredi su započeli nakon što su Delije provalile sa juga-stajanje na jug-sjedenje gdje se nalazilo 30 do 50 navijača (većinom obični ljudi - radnici, studenti, i dr.) Dinama.^[6][5] Na jug-sjedenje je provalilo (neki na temelju dostupnih snimaka danas tvrde da je milicija sama pustila Delije na jug-sjedenje otvorivši zaštitnu ogradu)^[5][7] 200 do 300 Delija koje su krenule u obračun sa navijačima Dinama.^[5] Tučnjava na jugu-sjedenje je trajala oko pola sata. Sukobljene strane su napadali jedni druge naizmjenično, te pritom trgali sjedalice koje su koristili za tuču i gađanje. Tih pola sata tučnjave zagrebačka milicija uopće nije reagirala, niti je pokazivala ikakvu želju da suzbije nerede na južnoj tribini.^[8] U tom trenutku deseci gledatelja sa tribine zapad-stajanje prelaze preko ograde na tartan, te trče prema južnoj tribini. Tek tada je milicija počela djelovati, potiskujući navijače Dinama da se vrate natrag na zapadnu tribinu.^[4] Brojčano nadmoćne Delije su na južnoj tribini brutalno pretukle desetak Dinamovih navijača, koji su se povukli i napustili južnu tribinu. Delije su na koncu ostali sami na jugu-stajanje i sjedenje.^[8] Istovremeno sa sjeverne tribine se čula jako velika buka Bad Blue Boysa (BBB) koji su uslijed sukoba na jugu pokušavali srušiti zaštitnu ogradu.^[8] Nakon nekog vremena BBB-ovci su uspjeli srušiti ogradu, za koju danas mnogi tvrde da je bila dopola prepiljena^[8]-ispiljena^[7] ili polivena solnom kiselinom prije utakmice.^[9] Isto tako postoji i mnogo onih koji tvrde da je ograda jednostavno popustila jer je bila hrđava i jer je velika masa ljudi navalila na kvadratno jedan manji dio ograde koja se uslijed te mase i povlačenjem naprijed-nazad počela savijati i pucati.^[9][7] Nakon što su BBB-ovci srušili ogradu, 10 do 20 milicajaca ih je pokušalo zadržati na tribini da ne uđu u teren. Nakon par minuta "pendrečenja" milicija se nerazumljivo povukla, a što je otvorilo put za upad BBB-ovca u teren. Odmah nakon ulaska na teren krenuli su prema južnoj tribini u namjeri da se sukobe sa Delijama. Delije su u tom trenutku bile okružene i zaštićene na južnoj tribini od milicije. Tom prilikom BBB-ovci su se ponovno se sukobili sa milicijom koja je ovaj puta energičnije nastupila u namjeri da spriječi katastrofu na Maksimiru. Skoro sat vremena nakon početka nereda milicija je uspjela isprazniti stadion na Maksimiru.

Usred cijelog kaosa, nekoliko Dinamovih igrača je ostalo na terenu, dok su igrači Crvene zvezde već napustili teren i bili u svlačionicama. Zvonimir Boban je stajao i gledao sa travnjaka sukob na južnoj tribini, te tom prilikom viknuo na miliciju "Pa šta je?", zahtjevajući da reagiraju i prekinu sukob. Bobana su nakon toga trener Josip Kuže i suradnici poslali u svlačionicu. Boban se vratio na teren sa nekolicionom suigrača i trenerom Kužeom u trenutku kada je na sjevernoj tribini srušena ograda. Dok je milicija tukla Dinamove navijače Boban i Vjekoslav Škrinjar su se pobunili i pokušali zaštiti navijače od milicije. Tom prilikom Škrinjar je bio udaren od jednog milicajca pendrekom po leđima, dokle je Bobana udario milicajac Refik Ahmetović. Nakon toga Boban se zatrčao, te nogama udario Ahmetovića u trbuh uslijed čega se ovaj srušio na travnjak. Sam Boban je kasnije izjavio kako je "reagirao na jednu veliku nepravdu koja je bila toliko očita da jednostavno čovjek sa minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom ili čovjek koji ima osjećaj za minimalnu pravdu ne može ostat miran." Ujedno je priznao da je psovao i svašta vikao milicajcima, te da je s njegove strane bilo dosta provokacija prije nego što ga je milicajac udario.^[6]

Nakon što je zagrebačka milicija sa jedinicama za posebne namjene republičkog SUP-a uspjela isprazniti stadion, pripadnici BBB-a su van stadiona razbijali i uništavali imovinu, te imali sukob sa milicijom. Kaos u gradu trajao je još satima nakon dovršetka tučnjave na stadionu. Demolirane su beogradske i srpske trgovine, napadani milicajci, a pojedinci su osobno svjedočili kako opkoljeni i ustrašeni milicajac puca u zrak, da bi ga potom netko kamenom udario u glavu i srušio na zemlju. .^[6]

• Goldstein, Ivo (2008). Hrvatska 1918-2008, Zagreb: Europapress Holding, Novi Liber. ISBN 978-953-300-096 Uneseni ISBN nije važeći.