* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do {{{zadnjiuređaj}}}.
Paulo Bruno Exequiel Dybala (rođen 15. novembar 1993) jest argentinski profesionalni fudbaler poljskog porijekla koji igra kao napadač za italijanski klub Juventus i reprezentaciju Argentine. Zbog svog kreativnog stila igre, ritma, talenta, tehnike se zove "La Joya" ("Dragulj").[1] Nakon početka karijere u Argentini u klubu Instituto de Córdoba 2011. godine, preselio se u italijanski klub Palermo 2012. godine. Odigrao je tri sezone za Palermo, dvije u Seriji A i osvojio Seriju B u sezoni 2013-14. U 2015. godini pridružio se Juventusu za svotu od 32 miliona eura, a od tada ima preko 100 nastupa za klub, osvajajući dva puta Seriju A i Coppa Italia u tri sezone. Dvaput je bio u timu godine Serije A. Dybala je napravio svoj prvi internacionalni debi za Argentinu u 2015. godini i izabran je u timu koji će igrati na Svjetskom prvenstvu 2018.
Raniji život
Paulo Dybala je rođen u Laguna Largi, u Kordobi, Argentina.[2] Njegov djed, Bolesław Dybała, bio je iz sela Kraśniów u Poljskoj i pobjegao je iz svoje zemlje u Argentinu tokom Drugog svjetskog rata.[3][4] Porodica Dybale također ima italijansko porijeklo preko svoje bake, koja se zove Da Messa, iz pokrajine Napulj.[5] Dybala je zvanično dobio svoje državljanstvo Italije 13. augusta 2012. godine.[6]
Karijera
Instituto de Córdoba
Dybala je napravio prvi profesionalni nastup u Primeri B Nacional (Argentinska druga divizija) sa svojim rodnim klubom Instituto Atlético Central Córdoba sa 17 godina. Odigrao je 40 utakmica sa klubom i postigao 17 golova.[7] Bio je najmlađi koji je postigao gol, pobijedivši rekord Maria Kempesa. Dybala je također bio prvi koji je odigrao 38 uzastopnih mečeva u profesionalnoj ligi (opet pobijedivši Kempesa) i bio je prvi koji je u sezoni osvojio dva hat-trika.
Palermo
Paulo Dybala izvodi korner za Palermo.
29. aprila 2012. predsjednik kluba Città di PalermoMaurizio Zamparini najavio je dolazak Dybale u kojem navodi: "Imamo Paula Dybalu - novi Sergio Agüero."[8] Generalni sekretar instituta José Teaux izjavio je da je čovjek koji je završio pregovore sa Palermom nije imao mandat da proda Dybalu. Bez obzira na to, 20. jula 2012. Palermo je objavio saopštenje kojim potvrđuje potpisivanje Dybale, koji je potpisao četverogodišnji ugovor s sicilijanskim klubom.[9] Prema finansijskom podnesku kluba, naknada za transfer iznosila je 8,64 miliona eura.
Dybala je debitovao za klub u Serie A u meču protiv Lazia. On je postigao svoj prvi i drugi gol u Italiji 11. novembra 2012. godine, kada je Palermo pobedio Sampdoriju kod kuće, 2-0. Dybala je imao svoju prodornu sezonu u Seriji A 2014-15, gde je u prvoj polovini sezone postigao deset golova, uspješno partnerstvo s kolegom Francom Vazquezom i povezivanjem s nekoliko vrhunskih evropskih klubova. Završio je sezonu sa 13 golova i 10 asistencija, što ga je učinilo jednim od najboljih asistenata u ligi.[10]
Juventus
Sezona 2015-16
4. juna 2015. godine, Juventus je najavio da dovodi Dybalu i da će potpisati petogodišnji ugovor za naknadu od 32 miliona eura (plus dodatnih 8 miliona eura).[11] Dobio je dres sa brojem 21 koji je prije nosio Andrea Pirlo koji je napustio Juventus te godine. 8. augusta je došao kao zamjena za Kingsleya Comana u 61. minutu protiv Lazija na Italijanskom Superkupu 2015. godine. 30. augusta 2015. Dybala je postigao svoj prvi gol u ligi za klub u 87. minuti, u porazu od 2-1 protiv Rome.[12] Na prvih 16 nastupa ove sezone, Dybala je na svim takmičenjima postigao šest golova i dvije asistencije, to znači da je davao gol svakih 151 minutu, što je bilo superiornije u odnosu na karijere Carlosa Teveza i Alessandra Del Piera u svojim debitantskim sezonama sa Juventusom.[13] U historiji kluba, samo je Roberto Baggio održao superiorni rekord sa golovima u prvim utakmicama svoje debitantske sezone. Završio je sezonu kao najbolji strelac Juventusa sa 23 gola na svim takmičenjima i 19 golova u Seriji A i pobjedom Serie A.
Paulo Dybala sa Juventusom 2017. godine
Sezona 2016-17
Nakon odlaska Paula Pogbe u Manchester United na ljeto 2016. godine, Dybali je ponudit dres sa brojem 10, ali je odbio i zadržao dres sa brojem 21 koji je nosio tokom prethodne sezone.[14] Nakon Allegrijeva prelaska na formaciju 4-2-3-1, u sezoni 2016-17 Dybala je igrao dublju ulogu kao plejmeker zaradi dolaska Gonzala Higuaina, koji je zabilježio smanjenje njegovog postizanja golova pošto je preuzeo sve veće odbrambene i kreativne dužnosti.[15] Poslije borbe za rezultat početkom sezone, Dybala je 27. septembra postigao svoj prvi gol u sezoni 2016-17, u pobjedi od 4:0 protiv Dinamo Zagreba u Ligi šampiona.[16] Svoj prvi gol u toj sezoni u ligi je postigao 2. oktobra u pobjedi 3:0 protiv Empolija.[17]
11. aprila, Dybala je postigao dva gola u četvrtfinalu Lige šampiona, protiv Barcelone, pomažući klubu u pobjedi od 3:0.[18] 13. aprila 2017. Dybala je obnovio ugovor sa Juventusom do 2022. godine[19]. 3. juna, Dybala je bio starter u prvih 11 u finalu Lige šampiona 2017. godine, ali je Juventus poražen sa 4-1 odbrambenim šampionom Real Madridom.[20]
Sezona 2017-18
4. augusta 2017. godine, Dybala je bio proglašen za jednog od tri finalista za nagradu za najboljeg napadača u sezoni 2016-17 UEFA Liga šampiona. 15. augusta, Dybala je osvojio šesto mjesto za Najboljeg UEFA igrača godine 2017. 26. augusta[21], Dybala je postigao svoj prvi hat-trik u Seriji A u pobjedi 4-2 u gostima protiv Genoe. Ponovio je to i 17. septembra, na svom 100. nastupu za Juventus. Na kraju sezone Dybala je bio najbolji strijelac Juventusa sa 22 gola, s pobjedom u Italijanskom kupu i osvojenom Serie A.
Zbog svojih porodičnih korijena, Dybala je imao pravo da igra za Poljsku i Italiju, ali je izričito izjavio da se osjeća kao Argentinac i da je oduvijek sanjao da igra za Argentinu.
U maju 2018. dobio je mjesto na preliminarnom spisku igrača Nogometnog saveza Argentine za Svjetsko prvenstvo 2018. godine u Rusiji, kasnije tog mjeseca, ušao je u finalni sastav Jorgea Sampaolija od 23 igrača. Napravio je svoju debitantsku utakmicu Svjetskog prvenstva u drugom meču grupne faze 21. juna, kada je u drugom poluvremenu zamjenio Enza Péreza u 68. minuti, a utakmica se je završila 3:0 za Hrvatsku. Ovo je bio njegov jedini nastup na turniru, pošto je Argentina eliminirana u osmini finala 30. juna, nakon poraza od Francuske 4:3.
.jpg)
.jpg)
