Petar Perica

Petar Perica (Kotišina kraj Makarske, 27. lipnja 1881. - otočić Daksa kraj Dubrovnika, 24. listopada 1944.) bio je hrvatski katolički svećenik, pripadnik isusovačkog reda, poznat autor do danas u narodu općepoznatih katoličkih pjesama "Rajska Djevo Kraljice Hrvata" i "Do nebesa nek se ori", ali i kao jedna od najistaknutijih žrtava pokolja na Daksi, zbog kojih je u hrvatskim katoličkim krugovima stekao status kršćanskim mučenikom.^[1]

Rođen je 27. lipnja 1881. godine u Kotišini, kraj Makarske. Osnovnu školu pohađao je u Makarskoj. Poslije toga, školovanje je nastavio 1895. godine, u sjemeništu u Travniku.

Tijekom dugogodišnjeg isusovačkog školovanja, bio je aktivan u javnom radu. Nakon što je papa Lav XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. godine, posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je slijedeće 1900. godine bila pokrenuta inicijativa, da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Povodom toga, bila je objavljena brošura u 30 tisuća primjeraka, u kojoj se našla pjesma Petra Perice "Do nebesa nek se ori" ^[2], koja je i danas jedna od najpopularnijih hrvatskih katoličkih pjesama. Početkom srpnja 1900. godine, održano je hodočašće velikog broja hrvatskih katolika u Rim. Pri tome su Petar Perica i Franjo Scholz uručili papi Lavu XIII., veliki umjetnički Album hrvatske omladine s preko 160 000 potpisa mladih.

Godine 1901., postao je isusovac. Novincijat je obavio u Velehradu pa se dalje školovao u Austriji i Bratislavi. Napisao je 1904. godine, pjesmu "Zdravo Djevo", koja je postala vrlo popularna katolička pjesma. Kao redovnik boravio je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku.

Tijekom rada u Splitu 1920.- ih godina duhovnik je udruga koje čine dio tadašnjeg hrvatskog katoličkog pokreta, među kojima i u Hrvatskom orlovskom savezu; u to se vrijeme živo dopisuje sa blaženim Ivanom Merzom (1896. - 1928.), tadašnjim predsjednikom Hrvatskog orlovskog saveza.

Od 1937. godine padre Petar Perica živi u Dubrovniku, gdje postaje superior tamošnje isusovačke zajednice. Na službi je u dubrovačkom biskupijskom sjemeništu.

Nakon što su 18. listopada 1944. godine jedinice NOVJ ušli u Dubrovnik, u nedjelju 22. listopada iza 22 sati su uhitili Petra Pericu. Tada je, prema svjedočenjima drugih redovnika, kratko rekao da je rado spreman podnijeti žrtvu, zatražio oprost od u kući prisutne redovničke braće i od svih se oprostio.

U noći sa 23. na 24. listopada 1944. godine iz zatvora u samom Dubrovniku prevežen je sa većom grupom drugih uglednih građana Dubrovnika na obližnji otočić Daksu: njih pedesettrojica su ondje potom pobijeni u pokolju na Daksi, bez suđenja^[3].

Nakon ekshumacije tijela ubijenih, DNK analizom su identificirani posmrtni ostaci Petra Perice, pa je nakon gotovo 66 godina, 26. lipnja 2010. dostojno pokopan uz svoju redovničku subraću na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo.^[4][5]

Osnovna škola oca Petra Perice u Makarskoj nosi ime njemu u čast.^[6]

• Davorka Sutlović – Igor Borić, Identifikacija pogubljenih na Daksi analizom DNK, Naša Gospa, XVI (2010.) 43, str. 61-65. (na str. 65 je grafički prikaz rodbinske veze putem koje su identificirane kosti o. Petra Perice)
• Petar Marija Radelj, Ukop oca Petra Perice, Naša Gospa, XVI (2010.) 43, str. 65.
• Roko Prkačin, Svjedok riječju, življenjem i krvlju, Naša Gospa, XVI (2010.) 43, str. 66.
• Stanko Lasić, Pokrenuti postupak za proglašenje blaženim, Naša Gospa, XVI (2010.) 43, str. 67.
• Ivo Omrčanin, Kroatische Priester ermordet von Tschetniken und Kommunisten, München 1959., str. 38
• Karlo Jurišić, Jubilarna posvetnica i pusto selo Kotišina, Kana (Zagreb), V (1975.) 66, 38-39
• Josip Antolović, Otac Petar Perica, Crkva na kamenu (Mostar), (1990.) 11, 11
• Josip Kukuljan, Mučenik otoka Dakse, Glasnik srca Isusova i Marijina (Zagreb), LXXXI (1990.) 12, 373.383
• Vladimir Horvat, Dubrovački mučenik, Glas Koncila (Zagreb), (1991.) 866 / 20. I., 6
• Lino Pedišić, Prvi slučajevi 'Katynizma' u Dubrovniku, u: Vinko Nikolić, Bleiburška tragedija hrvatskoga naroda, Zagreb 1993., str. 242
• Lav Znidarčić, o. Petar Perica, Križarska straža (Zagreb), XIII (1993.) 5, 6-7
• Anto Baković, Stradanja Crkve u Hrvata u Drugom svjetskom ratu: Svećenici žrtve raća i poraća, Zagreb 1994., str. 217
• Vladimir Horvat, Isusovac Petar Perica (1881.-1944.), apostol - pjesnik - mučenik, Hrvatska obzorja (Split), II (1994.) 4, 893-900
• Vladimir Horvat, O. Petar Perica (1881-1944), apostol - pjesnik - mučenik, Glas srca Isusova i Marijina, (Zagreb), (1994.) 12, 370-371; (1995.) 1, 26-27; 2, 62-63
• Dubrave hrid (Dubrovnik), II (1995.) 5, 35
• Vladimir Horvat, u: Krešimir Vukić, Religioni et bonis artibus, Dubrovnik 1996., str. 190-194
• Petar Marija Radelj, u: Krešimir Vukić, Religioni et bonis artibus, Dubrovnik 1996., str. 204. 232
• Augustin Franić, Svećenici mučenici, Dubrovnik, 1996., str. 42-43
• Slavica Stojan, Petar Perica, Dubrave hrid, V (1998.) 18, 35-37
• Petar Bezina, Progoni biskupa, svećenika i redovnika, Split 2000., str. 201
• Rafo Bogišić, Učitelji i odgojitelji, Dubrovnik (Dubrovnik), NS, XI (2000.) 1-2, 422-425
• Roko Prkačin, Spomen-ploča o. Petru Perici, Glas Koncila (Zagreb), XLIII (2004.) 1.586 / 14. XI., 31
• Marijan Bešlić, o. Petar Perica pjesnik - apostol mladeži - mučenik, Obavijesti Dubrovačke biskupije (Dubrovnik), IV (2004.) 3, 222-224; Naša Gospa, XVI (2010.) 43, str. 51-67.