Port Said

Port Said; بورسعيد
	Fotografija grada i Sueskog kanala iz svemiraFotografija grada i Sueskog kanala iz svemira
	Koordinate: 31°15′N 32°18′E / 31.250°N 32.300°E
Država	Egipat
Muhafaza	Port Said
	Vlast
- guverner	Adel Mohamed Ibrahim
	Površina
- Ukupna	1,294 km²
Visina	6
	Stanovništvo (2018.)
- Grad	760,152
- Gustoća	587.3 stan. / km²
Vremenska zona	UTC+2 (UTC)
Poštanski broj	(+20) 2
Karta
	Port Said class=notpageimage\| Pozicija Port Saida u Egiptu

Port Said (arapski: بورسعيد/Bur Sa'īd) je luka i peti po veličini grad u Egiptu sa svojih 760,152 stanovnika^[1]. On je i administrativni centar Muhafaze Port Said koja se uglavnom sastoji od samog grada i nešto pustinje.^[1]

Geografske karakteristike

Port Said se nalazi na sjeveroistoku Egipta na sjevernom dijelu Sueskog kanala.

Historija

Grad je osnovan 1859. radi izgradnje Sueskog kanala, na niskoj pješčanoj sprudi koje razdvaja Jezero Manzala od Sredozemnog mora. Ime je dobio po kedivu Muhamedu Saidu (vladao 1854. - 1863.), koji je odabrao lokaciju za njegovu izgradnju.^[2]

Izgrađen je najvećim dijelom, po nasipanom tlu dobijenim iskapanjem kanala i jaružanjem luke, dodatno ojačenim velikim blokovima umjetnog kamena, da se spriječi erozija zbog morskih struja i slane vode.^[2] Lukobrani su dovršeni 1868., godinu dana prije dovršetka kanala.

U početku se sastojao od novoizgrađenog (po ortogonalnom planu) evropskog dijela i starijeg egipatskog sela, ali je vrlo rano dobio kozmopolitski karakter. Vanjska luka površine 231 hektara, pažljivo je projektirana tako da njezina dva enormno duga zaštitna lukobrana sprječavaju obalne struje da zatrpaju glavni ulazni kanal dug 4 km, duž kojeg se nižu otvoreni bazeni.^[2]

U luci je između 1903. i 1909. podignuto nekoliko ogromnih suhih dokova za servis i popravak brodova, a za smještaj radnika koji su u njima radili podignut je novi kvart (današnji grad)- Port Fuad (Būr Fuād) na suprotnoj (istočnoj) obali kanala.^[2]

Krajem 19. vijeka Port Said je izrastao u najveće skladište za ugljen na svijetu, koji se uglavnom koristio za promet Sueskim kanalom. Nakon što je 1904. dovršena željeznička pruga standardnog kolosijeka od Kaira preko Ismailije, postao je druga po veličini egipatska luka, odmah do Aleksandrije, koja se uz kanalski promet počela baviti i izvozom pamuka i riže iz istočnih dijelova Delte Nila. Lučki promet je povećan izvozom smrznute ribe i ostalih plodova mora, nakon što su podignute hladnjače, ali je i nadalje najveći prihod dolazio od poslova vezanih uz promet kanalom.^[2]

Port Said je teško oštećen u zračnim napadima i desantu u novembru 1956., koji su izvršile francuske i britanske trupe, u vrijeme Sueske krize, nakon egipatske nacionalizacije kanala.^[2]

Nakon snažnog pritiska Ujedinjenih naroda Britanija i Francuska su se povukle, pa kanal ubrzo ponovno otvoren, ali je velika brončana skulptura Ferdinanda Lessepsa, graditelja kanala, koja je stajala na zapadnom gat, uklonjena te iste 1956., kao simbol evropskog kolonijalizma.^[2]

Nakon Šestodnevnog rata 1967. izraelske snage okupirale su istočnu obalu kanala, koji je tada ostao zatvoren do 1975., što je bio težak udarac ekonomiji grada.^[2]

Otvaranjem kanala i novom politikom Anvara Sadata - Otvorenih vrata, podignuti su novi stambeni kvartovi za povratnike i izbjeglice iz rata a otvorena je i Slobodna ekonomska zona.^[2]

Port Said je od 2010. i univerzitetski grad, a od 2016. ima i operu.^[3]

Privreda i transport

Pored kanala, luke i brodogradilišta za ekonomiju grada važna je i industrija koja proizvodi; tekstil, odjeću, staklo, porcelan, satove, kozmetiku, automobilske gume i akumulatore.

U gradu radi nekoliko termoelektrana, a puno poduzeća se bavi građevinarstvom, izdavaštvom i informatikom.^[2]

Pored željeznice Port Said je sa ostalim gradovima na kanalu i u Delti Nila povezan i autoputevima. Između Port Saida i Port Fuada voze trajekti, a od kraja 2016. povezani su pomičnim mostom Naser dugim 420 metara. ^[4]