Procesija (od latinskog processio=napredovanje[1][2]) je ime za organizirano ceremonijalno kretanje grupe ljudi.[1]
To je prvenstveno pojam iz religije za ritualni odlazak do nekog svetog mjesta ili obilazak više njih, uz izvođenje kultnih plesova, pjesmama, pokreta i svega ostalog što spada u ceremonijal.[2]
Procesije se u kojekavim formama održavaju širom svijeta, od običnih prozaičnih za vjenčanja i sahrane, do velikih tradicijskih za religijske blagdane, nekih manjih prilagođenih običajima lokalnih zajednica, pa sve do onih koje se organiziraju zbog specijalnih razloga, kao što su suše, poplave, glad, kuga, rat i druge katastrofe.[3]
Historija
U brojnim religijama svijeta procesije spadaju u inventar najelementarnijih kultova, nastalih još za prahistorije, takvo je bilo ritualno kretanje oranicom u neolitu. U visokim kulturama staroga vijeka; egipatskoj, babilonsko, asirskoj svećenici su organizirali različite procesije - obilaske hramova, procesijskim putevima do svetišta na visinama kakvi su bili babilonski zigurati i egipatske piramide kao put prema gore do božanstava.[2]
Procesije su se vrlo rano pojavile u kršćanstvu, praktički odmah nakon Konstantinove legalizacije[3], i to u vrlo raznolikim formama, a neke i sa jasno vidljivom pretkršćanskom genezom i ikonografijom, kao što je to - Cvjetnica ili procesija sa križem na Veliki petak).[2]
Tad se rađaju i razno razne zavjetne procesije zbog važnih životnih događaja, kao što su; suša, glad, kuga ili procesije povezane sa kultovima svetaca. Za ranog srednjeg vijeka počinju se organizirati i velika kolektivna hodočašća po cijelome kršćanskome svijetu od Rima, do Palestine i Santiaga de Compostela.[2]
Od protestantske reformacije postoji jedan drugi stav o procesijama, pa je i katolička crkva svojim Rimskim Ceremonijalom iz 1614. radikalno smanjila broj procesija. One su se za prosvjetiteljstva smatrale nekom vrste atavizma - pretprosvjetiteljskom pobožnošću. I pored svega zadržale su se do danas, kako u
katoličkoj tako i u pravoslavnoj crkvi kao dio pučke pobožnosti.[2]
Velika procesija za završetak posta 25. aprila, apel za Božju milost prema posijanim usjevima, po svemu je sudeći posuđeni običaj iz paganskog Rima i procesija na svijećnicu 2. februara, sa svijećama je još jedan primjer paganske tradici. Slična je stvar i sa procesijom neobično duge historije Cvjetnicom koja slavi trijumfalni ulazak Isusa Krista u Jeruzalem.[3]
Katolička crkva
Od velikog broja procesija koje su iznikle tokom srednjeg vijeka, neke još uvijek imaju mjesto u liturgiji katoličke crkve.[3]
Procesije su bile važan dio katoličke euharistijske liturgije - mise, koja je njima počinjala i završavala donošenjem hljeba i vina do oltara.
One su ukinute krajem srednjeg vijeka, ali su vraćene početkom 20. vijeka, da pomognu vratiti vjernike u crkve. Procesije povezane sa kultom hostije, kao i one vezane uz Uskrs (Veliki četvrtak) nastale su za kasnog srednjeg vijeka.[3]
Neke procesije su karakteristične za određene krajeve, pa iako nisu strogo propisane od crkve i nemaju veze sa liturgijom ipak imaju važnu ulogu u vjerskom životu stanovnika. Primjer za to je velik broj procesija koje se tokom maja održavaju u Sjedinjenim Američkim Državama u čast Djevice Marije.[3]
Pravoslavna crkva
I po pravoslavnim crkvama su dvije procesije povezane sa euharistijom, to su "mali ulaz" prije čitanja Evanđelja i "veliki ulaz" pred euharistijsku molitvu, kad se prinose hljeb i vino. Čvrsti ikonostasi koji odvajaju vjernike od oltara, pomažu vjernicima da se bolje koncentriraju na samu procesiju.[3]
Postoje i velike procesije - litije, povezane uz krsne slave pojedinih naselja, tako Beograd svoju litiju ima za Spasovdan.[4]
Protestantske crkve
Nakon protestantske reformacije - procesije povezane sa euharistijskom hostijom, kao i one vezane uz kultove Djevice Marije i svetaca su ukinute. One su nestale iz reformiranih crkava kao odgovor na zahtjev Jeana Calvina za liturgijskom jednostavnošću, iako se po luteranskim crkvama ponegdje još uvijek održava tradicija procesija u maju prije Duhova.
U anglikanskim crkvama zadržane su samo procesije vezane uz sahrane i svečani ulaz svećenika u crkve.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 „procession” (engleski). Merriam Webster. Pristupljeno 21.3. 2018.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 „Procesija” (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 20.3. 2018.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 „Procession” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 20.3. 2018.
- ↑ „Spasovdan” (srpski). Blic. Pristupljeno 21.3. 2018.
Vanjske veze
