Granica slojeva stijenja koje pripadaju ordiviciju i siluru u blizini mjesta Hovedøy, u Norveškoj. Donje stijene tamno sive boje pripadaju ordoviciju, a gornje smeđe stijene pripadaju siluru. Slojevi su djelomično deformirani djelovanjem kaledonske orogeneze.
Silur je pojam iz geologije koji označava period u razvoju Zemlje od prije 443 milijuna godina do prije 416 milijuna godina. Silur je period unutar paleozoika. Ovaj period dobio je naziv po keltskom plemenu Siluri s područja današnjeg Walesa.
Proteže se od kraja ordovicijskog perioda do početka devonskog perioda. Kao i sa svim drugim geološkim periodima, naslage stijena koje označavaju početak i kraj perioda su precizno identificirane, ali točni datumi variraju oko 5-10 milijuna godina. Osnova za početak silura je označena u doba masovnog izumiranja, kada je 60% svih morskih vrsta bilo izbrisano.
pridolij od 418,7 ± 2,7 do 416.0 ± 2,8 milijuna godina
ladlov od 422,9 ± 2,5 do 418,7 ± 2,7 milijuna godina
ludford od 421,3 ± 2,6 do 418,7 ± 2,7 milijuna godina
gorst od 422,9 ± 2,5 do 421,3 ± 2,6 milijuna godina
venlok od 428,2 ± 2,3 do 422,9 ± 2,5 milijuna godina
homer od 426,2 ± 2,4 do 422,9 ± 2,5 milijuna godina
šinvud od 428,2 ± 2,3 do 426,2 ± 2,4 milijuna godina
landoveri od 443,7 ± 1,5 do 428,2 ± 2,3 milijuna godina
telih od 436,0 ± 1,9 do 428,2 ± 2,3 milijuna godina
aeron od 439,0 ± 1,8 do 436,0 ± 1,9 milijuna godina
rudan od 443,7 ± 1,5 do 439,0 ± 1,8 milijuna godina
Paleogeografija
U većem dijelu silura raspored kopna i mora ostao je kao i u kambriju, ali su potkraj silura nastale promjene u vezi s kaledonskim orogenetskim ciklusom. Na području Irske, Škotske i sjeverozapadne Skandinavije izdiglo se novo ulančano Kaledonsko gorje. Izdizanja je bilo i u mnogim drugim područjima, ali slabijeg intenziteta. U vezi s orogenetskim pokretima postojala je i znatna vulkanska aktivnost. Sredinom silura jezgre današnjega euroazijskoga i sjevernoameričkoga kontinenta bile su unutar tropskog pojasa, a Gondvansko kopno (Indija, Arabija, Afrika, Južna Amerika, Australija, Antarktika) bilo je smješteno oko južnoga pola i djelomice je dosezalo južno suptropsko područje. Tadašnji oceanski prostori obuhvaćali su golema prostranstva oko sjevernoga pola. Takav raspored kontinenata tijekom silura odrazio se i u taložnim procesima, u kojima su prevladavali morski sedimenti. U plitkim morima uz obode štitova (baltičkoga, kanadskoga) ima klastičnih naslaga i nešto vapnenca, a u duljim geosinklinalnim morima škriljevaca, sitnozrnatih pješčenjaka, tufova i sl.[2]
Novo kaledonsko kopno s mnogim zaostalim močvarama bilo je pogodna sredina za razvoj kopnenoga biljnog i životinjskog svijeta. Od biljaka su u siluru živjele ponajprije primitivne papratnjače, osobito Psilophytinae i Lycopodinae, a od životinja kralježnjaci, besčeljusnjače (Agnatha) i prvi pravi predstavnici slatkovodnih i morskih ribačeljustousta (Gnathostomata) acanthodi te placodermi, koji s agnatima čine tzv. ribe oklopnjače. Život se za silura odvijao uglavnom u moru. Od biljaka su se isticale vapnenačke alge, a među životinjama graptoliti (Monograptus, Cephalograptus, Rastrites i dr.), koji su u siluru doživjeli drugi vrhunac u svojem razvoju, pa se silur zajedno s ordovicijem (razdoblje prvoga vrhunca) često naziva i dobom graptolita. Za pliće dijelove silurskoga mora važni su trilobiti (Phacops, Calymene, Dalmanites i dr.), ima i ramenonožaca, mahovnjaka, glavonožaca (Orthoceras, Cyrtoceras), školjkaša (Cardiola), puževa (Bellerophon), bodljikaša, krinoida (Cyathocrinus), mješinaca i praživotinja. Vjeruje se da su se potkraj silura pojavili i prvi amoniti (Ammonoidea).[2]
Galerija slika
Fosil vrste Dalmanites limulurus iz razdoblja silura.
Umjetnički prikaz ribe mesoperke Guiyu oneiros iz kasnog silura.
Morski škoripon Eurypterus iz silurskog razdoblja.
Crtež Cooksonije, prve vaskularne biljke iz silurskog razdoblja.
