Alen Islamović
Osnovne informacije
Rođenje	17. august 1957, Bihać, SR Bosna i Hercegovina, SFR Jugoslavija
Žanrovi	pop, pop-rock, rock
Karijera	1979 - danas

Alija "Alen" Islamović (rođen 17. augusta 1957) jest jugoslavenski i bosanskohercegovački muzičar i rock-pjevač. Najpoznatiji je kao nekadašnji pjevač sarajevskih rock-grupa Divlje jagode i Bijelo dugme.

Alija "Alen" Islamović rođen je u mjestu Sokolac, 4 km udaljenom od Bihaća. Sa dva brata, sestrom, majkom i ocem proveo je djetinjstvo pored rijeke Une u bivšoj Ulici Petra Kočića, a sadašnjoj Ulici 502. bihaćke brigade. Nakon osnovne škole završio je srednju Tekstilnu školu u Bihaću. Osim muzike, zanimao ga je i sport. Nastupao je kao nogometaš za lokalni klub NK Jedinstvo Bihać, a trenirao je i stoni tenis. Njegov stariji brat bio je ljubitelj muzike i skupljao je LP ploče i singlove tokom druge polovine 1970-ih. Prvu akustičnu gitaru stariji brat je pokušavao naučiti svirati, ali je poslije prva dva naučena akorda odustao zbog bolova na vrhovima prstiju uzrokovanim pritiskanjem gitarskih žica da bi odsvirao akord.

Upornost srednjeg brata koji je pokušao taj isti problem riješiti dovelo je do toga da je i Alen to isto pokušao. Njegova upornost se isplatila, pa je nakon nekoliko dana srednji brat odlučio Alena učiti prve akorde na gitari. Upisuje se u srednju Tekstilnu školu u Bihaću, a tokom školovanja sa svojim vršnjacima osniva prvi muzički sastav pod nazivom BAG. Veliki muzički utjecaj na njega u to vrijeme imali su britanski hard rock sastavi Deep Purple i Led Zeppelin. Odluka ko će biti vokalni solista pala je na Alena po mišljenju kolega iz grupe, zbog toga što je njegov brat imao najviše LP ploča, pa je Alen po njihovom mišljenju brže mogao naučiti stihove pjesama. Htio je svirati gitaru, ali neko je u njihovoj novoj rock grupi morao pjevati. Prvi koncertni nastupi bili su u okolini Bihaća na maturskim večerima, plesnjacima subotom u tadašnjem omladinskom klubu u centru grada (pod općinom). Zbog više personalnih promjena u sastavu grupe, Alen je savladao sviranje bas-gitare. Ubrzo se za njega pročulo i među drugim muzičarima, pa je počeo svirati u grupi TNT gdje je od 1975. godine bio pjevač i bas-gitarista. Najveće kaljenje kao vokalni solista imao je u periodu između 1976-1978, kada je pjevao na velikim igrankama sa grupom Bivis, koja je u to vrijeme bila najpopularnija u Bihaću. To su bile svirke subotom za srednjoškolce, gdje se uvijek okupljalo približno 1000 posjetilaca.

Kraj 1978. godine dočekuje u JNA, a poslije odsluženja vojnog roka godine 1980. ponovo okuplja svoju grupu BAG i sa njima svira na igrankama. Sa ovim muzičkim sastavom pobjeđuje na gitarijadama u Drvaru, Prijedoru, Bosanskom Petrovcu i Banjoj Luci. Svirali su kao predgrupa na nekoliko koncerata Divljih jagoda, a prijelomni tenutak u njegovoj karijeri bio je upravo jedan od ovakvih koncertnih nastupa. Te iste godine, Divlje jagode pokušavaju se ponovo okupiti (zbog nekih članova koji su bili u vojsci) i promijeniti mjesto boravka. Dva glavna člana iz ovog muzičkog sastava su Sead "Zele" Lipovača i Nasko Budimlić htjeli su se preseliti iz Zagreba u Sarajevo. Zbog dobrih nastupa na koncertima kao predgrupa popularnim Divljim jagodama u Zagrebu, Alenu je bilo ponuđeno mjesto bas-gitariste, a Nasku Budimliću mjesto bubnjara. Na nagovor starijeg brata napustio je Bihać i posao koji su mu roditelji našli u to vrijeme, te otišao u Sarajevo svirati sa grupom Divlje jagode.^[1][2]

U Sarajevu po prvi put susreće se sa poznatim estradnim ličnostima na mjestima gdje su se okupljali: Parkuša, Oloman, Skenderija. Novi bubnjar Nasko i bas gitarista Alen Islamović podmladili su grupu Divlje jagode i stvorili novi imidž ovog muzičkog sastava. Prvi njihov zajednički album pod nazivom "Stakleni hotel" objavila je sarajevska izdavačka kuća Diskoton, a snimljen je u Beogradu 1980. godine. Najuspješnija pjesma sa ovog albuma bila je "Autostop", koja se često slušala na televiziji i radiju povratila je popularnost grupi Divlje jagode. Ubrzo zatim, slijedili su mnogobrojni koncerti po: Slavoniji, Vojvodini, Dalmaciji, Istri, Sjevernoj Makedoniji i Bosni i Hercegovini. Godina 1982. bila je prekretnica u muzičkom izrazu Divljih jagoda poslije odsviranih 200 koncertnih nastupa i pojavom novog hard rock zvuka australijskog sastava AC/DC, koji je u to vrijeme bio veoma popularan u svijetu. Muzičari iz grupe Divlje jagode u to vrijeme težili su za promjenom njihovog muzičkog pravca, a u njihovom odabiru pomoglo je i to što je Alen Islamović tokom njihovih koncertnih nastupa volio otpjevati poneku pjesmu grupe AC/DC.

Godine 1982. muzičari iz grupe Divlje jagode sele se u Bihać dalje od medija i pripremaju plan muzičkog osvajanja jugoslavenskog tržišta i pripremaju novi album po uzoru na muziku grupe AC/DC. Ponudili su novi muzički materijal da ga snimi i objavi zagrebačka izdavačka kuća Jugoton, ali njihovi čelnici odbili su da ga objave uz savjet da prestanu sa muzičkim eksperimentisanjem sa novim pjevačem. Sarajevska izdavačka kuća Diskoton pristala je da objavi njihov novi album.Alen Islamović postaje aktivan u pisanju tekstova za pjesme, koje će se naći na novom albumu pod nazivom "Motori". Zbog toga su se većina članova grupe Divlje jagode složili da on i otpjeva pjesme koje je napisao. Veliki uspjeh kod publike ostvarile su pjesme poput "Motori", "Šejla", "Nasmiješi se" i "Ne želiš kraj". Zajedno sa gitaristom Seadom "Zeletom" Lipovačom predvodi Divlje jagode ostvarujući veliki uspjeh kod tadašnje jugoslavenske rok publike. Album je ostvario dijamantski tiraž prodajom 400.000 primjeraka, a ovaj muzički sastav pravi velike jugoslavenske koncertne turneje koje su bile rasprodane od Sjeverne Makedonije do Slovenije. Nastavljaju sa snimanjem studijskih albuma koji potvrđuju njihov muzički kvalitet i uspjeh kod rock publike. Nakon uspjeha sa studijskim albumima "Čarobnjaci" i "Vatra" grupa Divlje jagode postaju koncertna rock atrakcija, a ubrzo zatim slijedi osvajanje titula za najbolju rock grupu, gitaristu godine i Alena Islamovića kao rock pjevača godine.

Tokom koncertne turneje povodm promocije albuma "Čarobnjaci“ 1984. godine Alen dobija poziv od Bijelog Dugmeta da im se priključi na novom muzičkom projektu nakon odlaska Mladena Vojičića "Tife". Grupa Divlje jagode imala je predugovor za odlazak u London kao njihov pokušaj proboja na Zapadu, pa je zbog toga Alen odbio prvu ponudu Gorana Bregovića, jer je vjerovao više u ono što je radio sa Divljim jagodama.

Godine 1985. potpisuju ugovor sa izdavačkom kućom iz Londona i odlaze tamo snimati studijski album za zapadno tržište. Odsvirali su koncert u Marquee klubu, gdje su nastupali mnogi najpoznatiji rock sastavi poput: The Beatles, Led Zeppelin, The Who, The Rolling Stones i drugi. U zimu 1973. godine u Marquee klubu svirala je i YU grupa, a to je bilo prvi put da je jedna jugoslavenska rock grupa svirala u ovako jednom utjecajnom muzičkom klubu. Aleksandar Meržek pomogao je Divljim jagodama oko tekstova za njihove pjesme na engleskom jeziku, a Alen je po 12 sati provodio u školi da bi što bolje savladao jezik. Zbog malo svirki u Engleskoj i zbog finansijske situacije grupa Divlje jagode prestaje sa koncertnim nastupima. Alen se vraća u Bosnu, dok neki od muzičara iz ovog sastava ostaju u Londonu.

Početkom 1986. godine Alen nastupa sam po diskotekama i nakon četiri mjeseca čulo se o prestanku rada grupe Divlje jagode. To su čuli i muzičari iz Bijelog dugmeta, pa su mu ponovo uputili poziv da im se pridruzi. Njegov prelazak u Bijelo dugme izazvao je veliku paznju tadasnjih jugoslavenskih medija. Dok su muzicari Bijelog dugmeta u Sarajevu pripremali novi studijski album Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo... novinari su trčali oko studija da bi nešto otkrili, ali sve je bilo nedostupno za njih tokom pripremanja do tad najvećeg muzičkog projekta Bijelog dugmeta.^[2]

Novine su povodom prelaska Alena Islamovića iz Divljih jagoda u Bijelo dugme u to vrijeme pisale kao o najvećem prelasku nekog jugoslavenskog rock muzičara iz jednog u drugi rock sastav. Novi album grupe Bijelo dugme objavljen je u novembru 1986. godine. Svih devet pjesama sa novog albuma postale su veoma popularne u to vrijeme u mnogim dijelovima nekadašnje Jugoslavije. Pjevačke interpretacije Alena Islamovića na ovom albumu imale su veoma dobar prijem kod publike, gdje su osim naslovne pjesme, bile popularne i pjesme poput: "Pun mjesec iznad Bosne", "A i ti me iznevjeri", "Hajdemo u planine", "Ružica si bila, sada više nisi". Zahvaljajući dobro pripremljenoj muzičkoj tematici i političkom angažmanu Gorana Bregovića povodom političkih događaja u Jugoslaviji iz druge polovine 1980-ih, album "Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo" ostvario je milionski tiraž. Time su srušeni svi dotadašnji rekordi prodaje albuma Bijelog dugmeta. Tokom 1987. godine slijedila je šestomjesečna koncertna turneja, gdje je na 150 koncerata Bijelo dugme slušalo približno 2.500.000 ljudi. Ponekad su svirana i dva koncerta, jedan u 18 a drugi u 21 čas kao naprimjer, u sarajevskoj Zetri pred 25.000 i beogradskom Sajmištu pred 30.000 posjetitelja. Snimci sa ove koncertne turneje objavljeni su 1988. godine na albumu pod nazivom "Mramor, kamen i željezo", koji su dva dana obrađivani u muzičkom studiju u Zagrebu. Uslijedila je pauza, tokom koje je Alen Islamović od zarade za nastupe sa Bijelim dugmetom kupuje kafić i otvara diskoteku "Holivud" u Bihaću, čime sebi rješava materijalnu egzistenciju. Krajem 1988. godine učestvuje u snimanju novog albuma pod nazivom "Ćiribiribela", koji je objavljen krajem 1988. godine. I na ovom albumu članovi Bijelog dugmeta snimili su pjesme koje su bile dobro primljene kod slušalačke publike, poput: "Šta ima novo", "Evo zakleću se", "Đurđevdan", "Napile se ulice", "Ako ima Boga", "Nakon svih ovih godina" i druge. Ponovo je uslijedila velika koncertna turneja, koju su, na žalost, pratile i neke neugodne situacije. Politička kriza koja je u to vrijeme potresala Jugoslaviju odrazila se i na ljubitelje Bijelog dugmeta. Kako je Alen Islamović jednom prilikom i sam priznao, u pojedinim gradovima je pjesma "Đurđevdan" bila prihvaćena kao himna, dok u drugima nisu smjeli da je izvode zbog moguće negativne reakcije publike. Ovo je bio jedan od razloga koji je nagnao Gorana Bregovića da odluči o prestanku muzičkog djelovanja Bijelog dugmeta.^[1][2]

Nakon odlaska iz Bijelog dugmeta usredsredio se ka mirnijem životu posvećenom porodici, te vođenju posla u kafiću i diskoteci "Holivud" u kojem su gostovale mnoge estradne ličnosti. U decembru 1989. godine izdao je samostalni album pod nazivom "Haj nek se čuje, čuje haj nek se zna", na kojem su se istakle pjesme "Čin čin čini mi se", "Prostakuša", "Divlje godine".^[2] Zbog izbijanja rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, odlazi iz opkoljenog Sarajeva i prelazi u Zagreb, gdje se pridružuje bosanskohercegovačkoj dijaspori.^[1] Zavičajni klub Bihać – Una je 1993. godine objavio njegov album "Gdje je moj rođeni brat" među kojima se posebno ističu pjesme "Srce od Bosne", "Sanjam često rodnog grada ime", "Gdje je moj rođeni brat". Između 1992 - 1995 nastavlja putovati po svijetu, nastupati za bosanskohercegovačke iseljenike i snimati nove muzičke materijale. Uradio je veliki broj humanitarnih koncerata čiji prihodi su išli za Bosnu i Hercegovinu. Zahvaljujući njegovim ranijim uspjesima sa grupama Divlje jagode i Bijelo dugme publika sa područja bivše Jugoslavije i dalje ga doživljava kao veliku pjevačku zvijezdu, pa mu je to omogućilo da uspješno nastavi muzičku karijeru.

Njegov sljedeći album pod nazivom "Bauštelac" snimljen 1994. godine dovodi ga u dijaspori do najslušanijeg pjevača te godine. Da bi zaokružio svoj muzički rad od 1980 - 1994 godine, okuplja muzički sastav sa kojim snima koncertni album "Live eurotour 1995 - 96". Na albumu se nalaze najbolje pjesme koje je pjevao sa Divljim jagodama i Bijelim dugmetom, a tu su i pjesme sa njegovih samostalnih muzičkih projekata. U to vrijeme zbog ratne situacije bilo je teško objaviti u medijima izlazak nekog muzičkog albuma, pa se Alen Islamović više usmjerio na koncertna gostovanja po svijetu.

Godine 1997. oprema sebi muzički studio za svoje potrebe i snima album "Samo nebo zna". Naredne godine prvi put dobija poziv iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje njegove dvomjesečne koncertne nastupe organiziraju iseljenici iz Bosne i Hercegovine. Godine 2000. odlazi i u Australiju gdje njegovi nastupi prolaze dobro kod publike. Zahvajujući njegovom višegodišnjem muzičkom iskustvu, pri čemu je posjetio mnoga mjesta u svijetu i upoznao različite kulture, odlučio se da snimi album "Istok zapad sjever jug". Za taj muzički album prikupljao je pjesme drugih autora i nadograđivao svoje pjesme. Iste godine u prodaji se našao Islamovićev CD pod nazivom "Divlje dugme", gdje je među 14 pjesama bilo podjednako novih, ali i onih iz vremena Divljih jagoda i Bijelog dugmeta. I ovaj muzički album bio je dobro primljen kod slušalačke publike.

Alen Islamović je 2002. godine snimio pjesmu "Lopov", koju je otpjevao u duetu sa narodnom pjevačicom Indirom Radić. Ova pjesma je uvrštena na njenom albumu, a prepjevana je na tri strana jezika i vrlo brzo je postigla veliki uspjeh kod publike. Godine 2003. je zajedno s drugim poznatim muzičarima s prostora bivše Jugoslavije osnovao pop rock sastav po imenu Četiri asa, u kojem su uz njega nastupali Jurica Pađen, Vlado Kalember i Rajko Dujmić. Svirali su gitare, dok je udaraljke i bubnjeve svirao Slavko Pintarić. Obradili su neke od poznatih balkanskih pop rock hitova, a tokom dvije godine njihove zajedničke muzičke aktivnosti izdali su dva studijska albuma, "Ljubavna priča iz Dubrovnika" 2003. i "Nakon svih ovih godina" 2004. godine. Svirali su koncertne turneje širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a snimci sa ovih koncerata objavljeni su na CD-ovima "Live Zagreb" i "Live stadion Šalata" 2003. godine. Godine 2005. došlo je do kratkotrajnog ponovnog okupljanja Bijelog dugmeta u svrhu pravljenja oproštajne turneje, kada su odsvirali velike koncerte u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Na ovoj koncertnoj turneji pjevala su sva tri pjevača Bijelog dugmeta: Željko Bebek, Mladen Vojičić Tifa i Alen Islamović. Turneja je bila veoma dobro posjećena, te je u medijima predstavljena poput prave muzičke senzacije. Međutim, nakon odrađenih nastupa, članovi ovog nekadašnjeg sastava ponovno su se razišli svaki na svoju stranu. Alen Islamović nastavio je da radi na novim muzičkim projektima, a 2006. godine pjevao je i u grupi Srčani udar s kojim je objavio multimedijski album "Mrtvo hladno" i zajedničku singl ploču pod nazivom "Heroin". Godine 2007. u duetu s Indirom Radić snimio je pjesmu "Imali smo, nismo znali" i upravo je s Indirom i Mladenom Vojičićem Tifom krenuo na evropsku muzičku turneju 2010. godine, a naredne godine snimili su duet u pjesmi "Ljubav stara". Snimio je novi CD album tek 2013. pod nazivom "Alcatraz". Na njemu se pored naslovne ističu pjesme "Aida" i "Tamo daleko". Pjesma pod nazivom "Heroin" snimljena je za muzički spot u kome je glumila Alenova kćerka Una. Od 2017. do 2019. godine snimio je pjevačke duete u pjesmama: "Još se branim ćutanjem" sa Milicom Pavlović, "Nije ovo moje vrijeme" sa Indirom Levak, članicom nekadašnje grupe Kolonija, te "Nije mi dobro" s Enelom Palavrom. Upravo je pjesma "Nije mi dobro" koju su prvi put koncertno izveli na Festivalu CMC u Vodicama najavila njegov novi CD pod naslovom "Tajno". Diskografska kuća "City records" objavila ga je u junu 2019. godine.^[1][2]

• 1980 - Stakleni hotel
• 1982 - Motori
• 1984 - Čarobnjaci
• 1985 - Vatra
• 1987 - Wild Strawberries

• 1986 - Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo
• 1987 - Mramor, kamen i željezo
• 1988 - Ćiribiribela
• 2005 - Live. Turneja: Sarajevo-Zagreb-Beograd
• 2014 - "40 Bijelo dugme" svjetska turneja (Bregović-Islamović)

Sa 4 asa

• 2003 - Ljubavna priča iz Dubrovnika
• 2004 - Nakon svih ovih godina

• 2006 - Mrtvo hladno
• 2012 - Heroin (zajednički single)

• 1989 - Haj, nek se čuje, čuje haj, nek se zna
• 1993 - Gdje je moj rođeni brat
• 1994 - Bauštelac
• 1995 - Nema meni bez tebe
• 1998 - Samo nebo zna
• 2002 - Istok, zapad, sjever, jug
• 2005 - Hitovi za sva vremena
• 2014 - Alcatraz, city records