Geografska karta IstreLimski kanal je fjord duboko usječen u zapadnu obalu poluotoka
Istra, tal. Istria, rim. Histria, obuhvaća najveći jadranski poluotok te istarske otoke Cres, Lošinji, Unije i Susak. Nalazi se na sjeveroistočnom dijelu Jadrana i njen teritoriji podijeljen je između Slovenije, Hrvatske i Italije. Geografska granica Istre je linija od uvale Muggia (Miljski zaljev) nadomak Trsta do uvale Preluka između Opatije i Rijeke. Povijesni pojam Istre se mijenjao tako da pod Austrijom je obuhvaćao i područje Klane i Krasa, a danas se planine Krasa i Ćićarije smatraju geografskom granicom prema kopnu. Dio Istre koji je pod Hrvatskom administrativno je podijeljen u 2 regije, jedna koristi istarsko ime Istarska županija, a istočni dio Istre i Istarski otoci su stavljeni pod tzv Primorsko-goransku županiju (koja još obuhvaća Rijeku, Gorski kotar i Hrvatsko primorje). Dijelu Istre pod Slovenijom isto je promijenjeno ime Istre u tzv. Slovensko primorje.
Zapadna obala Istre je plića i bolje razvedena gdje Limski kanal duboko zadire u kopno, dok je istočna strma s Raškim zaljevom i slabije je naseljena. Najviša planina Istre je Učka (Montemaggiore - 1396 m). Veće rijeke u Istri su Raša, Mirna, Dragonja i Rižanaa a na Cresu se ističe Vransko jezero. Istra se obično dijeli na tri dijela:
Crvena Istra (zapadna obala), gdje prevladava crveno-smeđa zemlja (crljenica)
Siva Istra (središnja Istra), zbog sivog glinenastog tla i
Bijela Istra (padine Učke i istočni dio poluotoka) zbog kamenitog tla.
Naziv "Istra" - "Histria" potiče od italskog plemena Histri, koje je živjelo zapadno od rijeke Raše, dok su istočno kopno, kao i istarska ostrva nastavali ilirsko pleme Liburni. U V/IV vijeku pr. n. e. Kelti nastavaju sjeverni dio istre tako da se za to područje govori o histarsko-keltskoj kulturi. Rimljani Histre opisuju kao zloglasne gusare koji su znali iskoristiti činjenicu što su zbog brojnih plićaka istarske obale vrlo opasne za plovidbu. Rimljani su Istru osvojili tek nakon dva vojna pohoda - 177. godine p. n. e. Rimljani urbaniziraju Istru, grade ceste, najvažnija je Via Flavia koja od Trsta (Tergeste) preko Parentiuma (Poreč) vodi do Pule (Pola) te dalje preko Labina (Albona) i Plomina (Flanona) je vodila do Rijeke (Tarsatica), podižu gradove sa svom infrastrukturo (vodovod, kanalizacija). Od rimske arhitekture najznačajniji su ostaci u Puli koja je tada imala oko 40.000 stanovnika, a to su amfiteatar, Augustov hram, dva teatra, Sergejeva trijumfalna kapija, Dvojna i Herkulova vrata, mozaici...
Kaštel Pazin u centralnoj Istri bio je važna tvrđava osnovana 983. godine
Nakon propasti Rimskog Carstva regiju su pljačkali Goti i Langobardi, a u VI, VII i VIII vijeku ovdje vlada Bizant. Eufrazijeva bazilika je najznačajniji ušćuvani ostatak bizantske umjetnosti u Istri.
Nakon propasti Mletačke Republike 1797. cijela je Istra pripala Habsburgovcima. Od 1805. do 1813. bila je pod vlašću Napoleona.
Istra je tradicionalno etnički miješana. Za vrijeme austrijske vladavine u Istri su živjeli Hrvati, Slovenci, Italijani i brojne manjine (npr. Istrorumuni).
Nakon Prvog svjetskog rata Istra i čitava Julija je prešla u ruke Italije. Tokom par sljedećih desetljeća Hrvati i Slovenci su bili prisiljeni na italijanizaciju: morali su italijanizirati imena, slavenske škole su bile zabranjene i sl. Italijanska vlada je u Istru naselila nekoliko desetaka hiljada Italijana iz južne Italije. Ti potezi su pogoršali tradicionalno dobre odnose između pripadnika naroda koji u Istri žive.
Po završetku drugog svjetskog rata najveći dio Istre je anektirala FNRJ, a međusobno su je podijelile NR Hrvatska i NR Slovenija. U prvih nekoliko godina nakon rata događa se veliki egzodus, kada je Istru napustilo oko 150 hiljada stanovnika (oko broja još uvijek ne postoji suglasnost među historičarima i kreće se od 120 do 170 hiljada, a s Rijekom i Zadrom od 190 do 250.000), koji se dijele na "esule" i "optante". Esuli su izbjeglice koji su otišli odmah nakon rata, a "optanti" su oni koji su odabrali (optirali) otići iz Jugoslavije, a Italija se obavezala brinuti se za njih. Jedan broj ljudi koji su odlazili iz Istre samo su se privremeno zadržavali u Italiji i kasnije kretali u druge zemlje. Poslije rata u Istru se doselilo oko 120.000 stanovnika, najviše Hrvata i Slovenaca te ostalih jugoslovenskih naroda.
U ratu u Hrvatskoj Istra je pošteđena od neposrednih ratnih zbivanja. Ipak, u devedesetim godinama je velik broj izbjeglica i prognanika iz ratom poharanih područja Hrvatske i BiH bio smješten u istarskim hotelima. U Istri je trenutno na vlasti Istarski demokratski sabor (IDS), usprkos nekoliko velikih političkih skandala vezanih uz bespravnu gradnju, te prodaju i prenamjenu u građevinsko područje velikih zemljišta uz neprikladno nisku cijenu.
Granice i saobraćajnice u Istri
Stanovništvo
Većina stanovnika Istre govori čakavskim (veći dio) ili kajkavskim narječjem. U gradovima zapadne obale većina ljudi se podjednako dobro služi i italijanskim jezikom. U istim naseljima postoji i stanovništvo koje govori autohtonim romanskim jezikom - istriotskim. Hrvatski dio Istre je službeno dvojezični kanton.
Na istoku Istre, podno Ćićarije, žive Ćići, stanovništvo aromunskog porijekla koje govori mješavinom hrvatskog i aromunskog.
